U utakmici za treće mjesto pobijedili smo Đakovo i uzeli medalju. Ponovo kidanje živaca. Iako smo djelovali bolje od suparnica nikako da realiziramo naše šanse. Promašili smo tri penala, puknuli kraj gola 4-5 puta i održavali Đakovo na životu. U ruku se uvukla nesigurnost i strah od pogreške i teško se preuzimala odgovornost. Uglavnom, nismo imali povezanu igru u napadu, lopta je išla sporo i sve se svodilo na samostalne pokušaje Ane Malec. U drugom poluvremenu Bobić povlači neke poteze. Prvo u igru stavlja Teu Mihalj na lijevo krilo, zatim i Martinu Krajpl na desno i počinjemo igrati sigurnije, a pogotovo čvršće u obrani. Ipak, pravi preokret u igru donosi ulazak Mirne Lešković koja povezuje naš napad i ubrzava igru, otvara prostor našim strijelcima Ani Malec i Tini Barišić koje oslobađaju ruku i realiziraju šuteve. Na kraju 5 razlike koji djeluju uvjerljivo, ali trebalo se za njih dobro pomučiti.
Bravo za cure! Nakon frustrirajućih poraza u završnici Praga i poraza u polufinalu uspjele su smoći snage i razveseliti sebe i trenera, navijače u Umagu, ali i u Ivaniću, Kutini, Križu, Kninu, Karlovcu, Zelini, Popovači i drugim rukometnim sredinama koje su u Ivaniću našle svoj klub.
U najbolju sedmorku je prema glasanju trenera izabrana Katarina Mrazović. Bravo Kato!
Pobjeda kao kruna ove sezone, ali tek kao jedna stepenica na putu prema samom vrhu.
Ajmooooo Ivanić!!!!!
ŽRK Đakovo – ŽRK Ivanić 11:16 (6:5)
Ivanković, Kralj, Petreković, Krajpl 1, Malec 7, Peh, Krznarić, Mihalj 2, Lešković, Hren, Kinderman, Pejić 1, Juren, Lisica, Barišić 2, Mrazović 3, Jukić, Tučkorić
Trener Goran Bobić
