Ljudi u proizvodnji računalnih procesora nose zaštitna odijela i maske ne kako bi zaštitili sebe, već kako bi zaštitili same procesore. Ova praksa dolazi iz specifičnih uvjeta u kojima se ti visokoosjetljivi uređaji proizvode. Proizvodnja se odvija u tzv. “čistim sobama” (clean rooms), gdje je svaki element strogo kontroliran kako bi se minimizirala prisutnost čestica prašine, vlage i mikroorganizama. Čak i najmanja čestica prašine može značajno ugroziti izradu procesora, koji se proizvode s preciznošću na nanometarskoj skali.
Ali zašto je to tako? Što točno čini te procesore toliko osjetljivima na nečistoće? Je li moguće da jedna sićušna čestica prašine može prouzročiti kvar u složenom uređaju poput procesora? Kako su ljudi postali najveći izvor potencijalne kontaminacije u ovako sterilnom okruženju?
Zanimljivo je da “čiste sobe” moraju održavati iznimno visoke standarde čistoće. U njima se razina čestica prašine po kubnom metru može mjeriti u pojedinačnim brojkama, dok je u običnom okolišu taj broj u milijunima. Najmanja čestica prašine, koju mi ne bismo ni primijetili, može izazvati probleme u procesu proizvodnje i oštetiti skupu opremu. Iz tog razloga, radnici su obučeni u tzv. “bunny suits” – potpuno pokrivajuća zaštitna odijela koja ih izoluju od okoliša. Maske, rukavice i posebne cipele također su dio standardne opreme.
Procesori su izuzetno osjetljivi na čistoću zbog svoje složene strukture. Oni se sastoje od milijardi tranzistora smještenih na malenom komadu silicija. Svaki tranzistor mora biti savršeno oblikovan i funkcionirati besprijekorno. Čak i najmanja nečistoća može prouzročiti kratki spoj ili drugi kvar u strukturi procesora, što bi ga učinilo neupotrebljivim. Na primjer, čestica prašine koja je velika tek nekoliko mikrometara (što je otprilike stotina debljine ljudske vlasi) može prouzročiti ozbiljnu štetu jer se procesori izrađuju na nanometarskoj razini – gdje se razmatraju veličine mnogo manje od same čestice prašine.
Štoviše, “čiste sobe” su podijeljene u različite klasifikacije prema broju dopuštenih čestica u zraku. Proizvodnja procesora odvija se obično u prostorijama klase 1, gdje je dopušteno samo 10 čestica prašine po kubičnom metru, u usporedbi s običnom sobom koja može sadržavati do 35 milijuna čestica u istoj količini zraka. Temperatura i vlažnost također su strogo kontrolirane, a zrak se stalno filtrira kako bi se osigurala optimalna čistoća.
Još jedna zanimljiva činjenica je da su ljudi sami po sebi veliki izvor kontaminacije. Kosa, koža, pa čak i disanje mogu osloboditi nečistoće koje bi bile neprimjetne u svakodnevnom okruženju, ali su u čistim sobama itekako štetne. Zato radnici moraju nositi zaštitne maske koje sprečavaju izdahnutu vlagu i mikroorganizme da dođu u kontakt s procesorima. Rukavice koje nose sprječavaju da ulja i čestice s kože dovedu do kontaminacije. U nekim slučajevima, radnici moraju proći kroz posebne zračne tuševe prije ulaska u čistu sobu kako bi se uklonile sve čestice sa njihove odjeće.
Ova pažnja prema detaljima i čistoći u proizvodnji računalnih procesora ključna je za stvaranje uređaja koji pokreću moderni svijet. Svaki pametni telefon, laptop, superračunalo ili drugi elektronički uređaj ovisi o integritetu tih minijaturnih, ali moćnih komponenti. Dakle, bez obzira koliko tehnologija napreduje, zaštitna odijela i strogi uvjeti čistoće u proizvodnji ostat će ključni elementi u osiguravanju kvalitete i funkcionalnosti procesora.
Ovaj proces može izgledati kao nešto što bi se očekivalo u medicinskoj ili farmaceutskoj industriji, ali je izuzetno važan i u tehnološkom sektoru. “Čiste sobe” i zaštitna odjeća podsjećaju nas na to koliko je svijet elektronike osjetljiv i kako čak i najmanji detalj može imati ogromne posljedice na konačni proizvod.
O.Z.
