Lako je u njemu prijatelju prić’!
Od Opatinca, Jalševca preskočimo Lonju,
pokupimo dragog na Poljani,
sretnimo se u Centru.
Šarampov Gornji, Donji,
ublažit će ono čime se Prkos diči:
“Nekad nismo bili,
sada smo i mi lijepi grad Ivanić.”
Ispratit ćemo godinicu,
netko u društvu, a netko sam,
netko možda tužan,
a drugi pretjerano radostan.
Kako god bilo,
sva stanja smo si sami izabrali,
možda nam je nametnuto
ili drugačije nismo znali.
Važno je sada spremnije
dočekati godinu Novu,
u zajedništvu i blagoslovu,
snaga je u nama,
zato nema straha.
Za hrabrost, odlučno i smjelo,
visoko podignimo čaše,
umirimo srca plaha.
Nije važno ako nemamo kune,
potrudimo se da Vam ne budu poluprazne,
nego optimistično polupune!
Veselija, zdravija, sretnija,
nam bila dvije tisuće
dvadeset i druga,
u Ivaniću,
svoj njegovoj ravnici
i susjednome bregu,
neka srca svih stanovnika
spoji, ispreplete dobrote pruga.
Zagrljaj prihvatili,
dobrodušnost udijelili,
oko ničeg se ne razdijelili.
Dragi, Ivanićani, Kloštranci, Križani, zdravi bili!
Živjeli!
/Željka Bitenc/
