Rujan. Ulazimo u školsku godinu, a ovom kolumnom u Školsku ulicu 3 u Novoselcu. Čestitari smo predanom i vrlo cijenjenom kulturnom djelatniku u zasluženoj, ali aktivnoj mirovini – Vladimiru Gajskom.
VLADIMIRU GAJSKOM UZ PUČKU I UMJETNIČKU LEGENDU
piše: Dragutin Pasarić
Ovoga ljeta Vladimir Gajski iz Novoselca primio je Povelju Zagrebačke županije za dugogodišnji rad i doprinos razvoju kulturne djelatnosti. S razlogom predložilo ga je Amatersko kazalište Josip Badalić iz Križa, može se reći u slobodno vrijeme – njegov drugi dom.
Čin se zbio 17. srpnja na Dan Zagrebačke županije. Josip Badalić jednom zavičajnom poglavlju dao je naslov Legendarna Moslavina. Zasigurno neću pretjerati (uostalom desetljećima sam svjedok) kažem li, da je od milja Vlado – zaslužio epitet legende kulturno-umjetničkog života ivanićkog kraja. Šteta što uz razne oblike stvaralaštva (književno, glazbeno, likovno, filmsko) ne postoji Nagrada za animatora kulturnih sadržaja i to državna. Ona Vladu, nikako ne bi mogla, a ni smjela zaobići.
Prati ga zapaženi rad na području dramskog amaterima, ali otkriva se i perom objavom tema iz bogate prošlosti i biografije znamenitih osoba te upriličenim gostovanjima u svom kraju djelovanja najpoznatijih u svim oblicima kulture. Bez dvojbe za to je uz animiranje prema široj javnosti – Vlado velemajstor. I sam je potražio nadahnuće u zavičajnim legendama, ali i umjetničkoj, za Moslavinu najpoznatijoj – Milki Trnini.
U knjizi “Križ u prošlosti” uz vrijeme stvaranja Vojne krajine 1577.godine, Vlado prenosi usmenu legendu o turskoj postrojbi utaborenoj na lijevoj obali Česme (Vidrenjak). Odatle je za daljnje napade upućena izvidnica prema tvrđi Križ. Ali gle čuda? Dosjetljive domaće žene izvjesile su platno na kolje vinograda. Iz daljine taj prizor ličio je na vojnike (hrvatski branitelji bili su obučeno u bijelo sukno) i tako je prevarena turska izvidnica izvijestila da je tvrđa Križ dobro branjena. .Uz tu legendu, priča se da je prozvan bunar đeram – Turkiš, župna crkva “Križ pod Obedom”, a novo naselje pored Česme Obedišće.
Sjećam se kojim je Vlado zanosom u prosincu 1988. godine na znanstvenom skupu o legendarnoj Milki Trnini u Ivanić Gradu (organizator: Narodno sveučilište) dočekao Niku Sadnikara iz Kamnika (Slovenija). Nije krio oduševljenje nazočnošću među uvaženima živog svjedoka koji je poznavao slavnu umjetnicu. Naime Milka Trnina u dvogodišnjem razdoblju (1932.-34.) liječeći grlo boravila je u rodnoj kući dragog gosta. Kao pravi istraživač i animator, a koji ne smije prevariti javnost, Vlado je uljudno pitao i za dokaze. Potvrđeno je – potpis Milke Trnine postoji u spomen knjizi privatnog muzeja Sadnikarova oca, ali i sačuvana su i pisma koja je Trnina pisala ovoj cijenjenoj kamniškoj obitelji. Finale ove manifestacije “otpjevan” je u Vezišću, rodnom selu mlinareve kćeri Milke Trnine. Uz izložbu o umjetnici, a koju je dakako pripremio Vladimir Gajski. odjeknuli su glasovi Pjevačkog zbora KUD-a “Milka Trnina”, te prvaka Opere HNK.a iz Zagreba.
Čestitka Vladimiru Gajskom – prvaku kulturne animacije u Moslavini, a koja mora poznavati jednako seosku idilu i svjetla svjetski znanih umjetničkih pozornica.
Ako još niste, sada možete lajkati portal Volim Ivanić
