Kolumna podsjeća na vatrogasnu, tek na jednu od brojnih dužnosti koje je u javnom hrvatskom životu druge polovice 19. stoljeća, posebno grada Zagreba, zanosno obavljao Stjepan Đuro Deželić, rođen i pučkim školovanjem vezan uz Ivanić Grad.
VATRU GASI, BRATA SPASI
piše: Dragutin Pasarić
Vijesti o požarima s jadranske obale i otoka dopiru i dakako do otoka Ivanića. Osluškuju se i u Ivanić-Gradu, rodnom mjestu oca hrvatskog vatrogastva Đure Stjepana Deželića (Ivanić Grad 1838. – Zagreb 1907.) autora i teksta vatrogasne himne, a koja osobito zvučno odjekne uz otvorenje velikih natjecanja, smotri i skupština. Nadahnuće je i poticaj. Od izdane zapovjedi do trkom prihvaćenih mlaznica treba potvrditi spremnost u spašavanju bližnjega i imovine, ali za to treba mlaz vatrene želje po zapovjedi vlastitoga srca. Uz trublju osobito važan je onaj unutarnji, nevidljivi zov svakoga pojedinca.
Kako ga učiniti skupnim? Uzvišenom skladbom koju poznajemo pod imenom – himna.
Prepoznao je to i književnik „naše gore list“ Đuro Stjepan Deželić. Skladao ju je za četveroglasni zbor slavni Ivan pl. Zajc. Tiskana je nakladom Mirka Kolarića, po vatrogastvu Deželiću najbližeg suradnika. Praizvedena je listopada 1898. godine na koncertu zagrebačkog pjevačkog društva Sloga.
Deželić je 1876. godine izabran za prvog predsjednika Hrvatsko-slavonske vatrogasne zajednice i tu dužnost obnašao tri desetljeća. Koliko je s nizom funkcija, posebno kao gradski senator Zagreba, a na osobit način zadužio hrvatsko vatrogastvo govori i jubilej 60. obljetnice od osnutka spomenite Zajednice. Svečanost je u Zagrebu 15. kolovoza 1937. godine okupila 17.000 vatrogasaca iz 50 hrvatskih vatrogasnih župa. Tom prilikom podignut je i spomenik Đuri Stjepanu Deželiću.
No Ivanićani su bili brži. Poštovanje su mu odali još 13. rujna 1931. godine spomen pločom s njegovim likom (objavljujemo u ovoj prigodi). Njegovo ime danas nosi i vatrogasno kup natjecanje. Osnovna škola rodnog mu Ivanić Grada nosi Deželićevo ime, a ispred nje je spomenik s njegovim likom, djelo kipara Stipe Sikirice. Uostalom prvi hrvatski vatrogasac bio je i ivanić-gradski pučkoškolac, sin oca krojača Mirka i majke Ane rođene Kranjčić. A što se teksta pjesme tiče podugačak je, a najkraće podsjeća da što čovjek trudom steče i djedova mu je dar za čas može postat ugljen žar.
Himnička temeljna poruka, a koja je i budnica i programska orijentacija onoga tko od srca daruje – dva put daruje – sadržana je u prepoznatljivim stihovima :
Vatru gasi, brata spasi
To je našeg društva zov,
Kad se požar nam doglasi,
Eto nas na plamni krov
Aktualnost poruke ne mijenja se ni promjenom političkih sustava, ni uzdizanjem ili padom režima, ona je osobna iskaznica humanosti onih koji to geslo ostvaruju.
Ako još niste, sada možete lajkati portal Volim Ivanić
