U organizaciji udruge građana Prijatelji baštine – Amici hereditatis, Ivanić-Grad, u sklopu programa obilježavanja 10 godina djelovanja, u utorak, 19. svibnja 2015. godine, u Maloj dvorani Pučkog otvorenog učilišta Ivanić-Grad održano je predavanje dr. sc. Maje Cepetić „Dubrava, Ivanić i Čazma – pogled u srednji vijek“.
Događanje su s nekoliko uvodnih riječi otvorile aktualna predsjednica udruge Katarina Magić Koščević te prva predsjednica i idejna začetnica udruge Vida Pust Škrgulja koja se kratkim govorom osvrnula na početke rada i ciljeve Udruge naglasivši da vjeruje da je nakon cijelog desetljeća djelovanja Prijatelja baštine konačno došlo vrijeme osnivanja profesionalne institucije – gradskog muzeja koji će skrbiti o kulturno-povijesnoj baštini Ivanić-Grada i okolice.
Predavanje je dalo slikovit uvid u razvoj društva i naseljavanja na prostoru srednjovjekovnih posjeda zagrebačkih biskupa Dubrave, Ivanića i Čazme u vremenu razvijenog srednjeg vijeka. U povijesnom smislu govorilo se o području kojeg je zagrebački biskup dobio od ugarskog kralja Ladislava činom osnivanja Zagrebačke biskupije 1094. g., a koje se danas može poistovjetiti sa širim geografskim područjem oko Dubrave (vrbovečke), (Kloštar) Ivanića i Čazme. O činu osnivanja biskupije prvo pisano svjedočanstvo donosi Felicijanova isprava (1134.), što je i prvi pisani spomen prostora srednjovjekovne Slavonije, ali ujedno i prvi pisani spomen Dubrave koju je kao veliki posjed od kralja dobio zagrebački biskup. Veliki posjed Dubrava, koji je imao i administrativno-upravnu funkciju županije, prostorno je obuhvaćao i prostor kasnije izdvojenih posjeda Čazme (1200.) i Ivanića (1288.). Također, naglašeno je da je kralj darovanjem posjeda biskupu prepustio i sva prava čime se biskup može ponašati „kao pravi vladar“ na području posjeda kojim upravlja. Naselja Dubrava (1094. /1134./), Ivanić (1246.) i Čazma (1232.), kao najrazvijenija, središnja naselja posjeda, predstavljena su kroz svoju srednjovjekovnu spomeničku baštinu od kojih se svojom kvalitetom, mjerljivom i u europskim razmjerima, ističe crkva dominikanskog samostana u Čazmi, danas župna crkva sv. Marije Magdalene.
Temelj razvoju ovih prostora u srednjem vijeku udario je zagrebački biskup Stjepan II. (1225-1247) koji je osnovao „nova“ naselja Ivanić i Čazmu, a zaslužan je i za utemeljenje Zbornog kaptola u Čazmi (1232.) koji je imao važnu ulogu vjerodostojnog mjesta za širu regiju. Biskup je središnjim naseljima posjeda, ali i onima smještenima na križištima značajnijih prometnih pravaca (Gradec, Sišćani, Narta, Srijedska …), dodijelio povlastice slobodnog trgovišta što je u tom periodu svojevrsni pandan osnivanju slobodnih kraljevskih gradova na kraljevskom području. Osim što su glavna srednjovjekovna biskupska središta, kao centralna naselja posjeda, svojim imenima danas najizravnijim svjedokom srednjovjekovne povijesti, nju pronalazimo i u materijalnim tragovima bogatih biskupskih rezidencija, župnih crkava, samostana i utvrda / mitnica / riječnih prijelaza.
Analiza povijesnih dokumentata dala je uvid razvoj i u smještaj manjih prostornih jedinica posjeda, predija, u vlasništvu biskupskih vazala – predijalaca. Imena tih posjeda ili njihovih vlasnika vrlo češto susrećemo u imenima današnjih naselja ili potoka, čime im, ponekad i dosta precizno, možemo odrediti smještaj. Neki od prezentiranih primjera bili su posjed ivanićkih opatica uz srednjovjekovnu rijeku Čemernicu (danas oko naselja Križci), posjed i naselje Lipovec (1311.) uz Lonju, posjedi na području današnje Marče (Stare i Nove), posjed Lipenica (istočni dio današnjih Šumećana) itd. Kao prometni pravac s najdužim kontinuitetom u prostoru, od antike do danas, istaknut je onaj od Čazme do Bjelovara uz južne obale rijeke Česme.
Materijal za prezentaciju prikupljen je tijekom istraživanja za doktorsku distertaciju „Biskupski posjedi Dubrava, Ivanić i Čazma u 12. i 13. stoljeću: teritorijalna organizacija, naselja i spomenici“ izrađenu u okviru doktorskog studija Medievistike na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu pod mentorstvom prof. Vladimira Gossa i prof. Nevena Budaka. Istraživanja su financirana projektom MZOS-a.
Katarina Magić Koščević
