Na krilima trenda lokalnih kuharica Sretno, strpljivo i uspješno/Slasticama kroz Sisak i godinu Brankica Iris svome rodnom gradu citatima starih kuharica, okusima i mirisima oživljava građansku prošlost, onu od 19. I spočetka 20 stoljeća, prije nego što se veliki socijalistički industrijski grad sunovratio u beznađe iz kojega se pokušava otrgnuti i uzdići i ovakvim pothvatima.
Pun stol lijepo prezentiranih slastica, dakako iz knjige, ponukao me je da zazovem anđeoske kocke, i Maksov kolač, i Iločanku, i savijaču od višanja, turopoljsku študlu, pa pitu od jagodih i trešnjih, šnite i Vlasta i Esterhazi, ali i malu prhka orehnjaču moje mame i gibanicu moje bake, od pudinga i apikozen puding i biskvit puding, pa berg koh i blamaža koh i dobar starinski koh od riže i jabuka…
To su tek neki od proljetnih recepata kojima je u restoranu Stari grad Sisak, unutar drevne neosvojive sisačke gradine na utoku Kupe u Savu u srijedu, 6. travnja 2016. predstavljena knjiga – koju sam i recenzirala – Brankice Iris Sretno, strpljivo i uspješno/Slasticama kroz Sisak i godinu. Objavio ju je izdavač Pasija-Arta Sandre Drnić, a u ekipi, u kojoj su kao i autorica uglavnom knjižničari, stručna je suradnica bila Jasminka Jagačić-Barić a grafički je knjigu oblikovao Ivan Rakarić. Zanimljivo je da je uzor grafičkoga izgleda knjige Moja prva kuharica, rukom oslikana bilježnica, koju je za devetogodišnju djevojčicu Galu kreirala upravo gospođa Iris.
Strastvena skupljačica recepata i kuharica, antikviteta i rukotvorina te zaljubljenica u pripremu kolača opredijelila se da baš tematski, kroz četiri godišnja doba predstavi pripadajuće im slastice, recentno snimljene prema recepturama iz starih obiteljskih bilježnica ne samo autorice nego i Emilije Brckan, Marine Butković, Emine Dukarić, Alice Febo, Alice Freiberger, Emilije Haller, Marice Iris, Verice Ivanušić, Marije Ivšić, Đurđice Mrgić – Blanke, Zorice Persoglie, Anice Petrac Persoglie, Marije Šipuš i Jadranke Zelić.
Naslov Sretno, strpljivo i uspješno za knjigu sa 140 stranica i više od 140 recepata preuzet je završetak svakog recepta ispisanoga u upravo jednoj od tih bilježnica.
Autorica navodi i tumač manje poznatih arhaizama i manje poznatih riječi i izraza, tako da čitatelj može otkrivati i što znači, primjerice, dinar ili pola dinara germe.
Početkom devedesetih godina 20. stoljeća osamostaljivanjem Hrvatske među knjigama-kuharicama zavladavao je trend definiranja i otkrivanja hrvatske nacionalne kuhinje, koji se pomodnim širenjem kuhanja u medijima, osobito na tv i na internetu te cijenom dostupnijim izdavaštvom na kioscima, premetnuo u globalistički trend krasno opremljenih, uglavnom prevedenih, a jeftinijih kuharica s raznovrsnim modernim prehrambenim trendovima.
Prošle godine, kao ni jedne prije, tiskane su u nas brojne “lokalne” kuharice od Koprivnice i Virovitice te Vrbovca do Dugoga Sela sa čak dvije, a ove se taj trend nastavlja i knjigom “Sretno, strpljivo i uspješno/ Slasticama kroz Sisak i godinu” Brankice Iris.
Osobito je zanimljivo, poslije etnoloških, ruralnih, ponovno otkrivanje i građanskih kuharica, koje su, ako su i bile tiskane, poput primjerice “Velike građanske kuharice” Zlatke Sudete tiskane još 1922., javnosti postale nevidljive. Djelomice zbog toga što su za socijalizma bile svojevrsni klasni neprijatelj suprotan ideološki propisanome asketizmu, a i stvarnoj oskudici i nestašicama, a djelomice što je zbog smjene generacija i promjene načina i stila života uopće izgubljen kontinuitet.
On se nastoji nastaviti i rukopisom Brankice Iris, koji ponajprije nastoji oživjeti sjećanje da je Sisak grad bio i prije nego je postao, nažalost sad već i propali, veliki industrijski grad uz koji su se od povijesti uglavnom vezivali Revolucija i Drugi svjetski rat, slavna bitka s Turcima te rimska Siscia i pradavni Kelti. Na šarmantan ženski način, autorica izgubljeno vrijeme, kao okvir, vraća starim fotografijama nekadašnjih gradskih veduta, interijera od tržnice do restauracije Veliki Kaptol, elegantno i za različite svečanosti prigodno odjevenih ljudi.
Knjiga je to vrednija što autorica (i izdavač!), sa sviješću da je to prva takva sisačka knjiga uopće, osobne, pomalo sentimentalne obiteljske uspomene, kako je navedeno u posveti obitelji i rodnome gradu, širi i na sjećanja drugih, pamtili ih ili ih već spozaboravili, te, nakon kopanja po arhivima, muzejima, knjižnicama, svome gradu kao dio njegove kulture i opće povijesti daruje i onu slatku, zbog čega se od sada Sisak raspoznaje i nedvojbeno starinskim, ali ponovno mu novim okusima i mirisima.
Odabrala sam i slastice koju sam imala priliku i kušati te je citiram prema Brankičinu zapisu:
Naranča šnite (str. 30.)
Dobro izmješaj 8 žutanjaka i 25 dkg šećera pa redom 1-2 narancče – mljevene na flajš mašinu, bez kore, 25 dkg oraha, 5 dkg čokolade, 2 lice brašna, malo praška za pecivo i snijeg od bjelanjaka.
Fila
Kuhati na pari: 1 jaje
10 dkg šećera 10 dkg čokolade
U hladno umiješaj 15 dkg putra.
Filu premazati po kolaču, izrezati ga na male kockice i ukrasiti komadićima naranče ili mandarine. Kolać pecite u većem plehu, kako bi kockice bile tanje.
Piše BOŽICA BRKAN, OBLIZEKI.COM
Fotografija: Oblizeki
