Kada sam kao fotograf portala Volim Ivanić prošle godine pratio 45. Memorijal Stjepan Grgac nisam ni slutio da će mi ovo biti jedna od posljednjih Draženovih fotografija. Objavljujem je uoči sutrašnjeg, 46. Memorijala u sjećanje na tog zaljubljenika u naš grad u sport, posebno biciklizam.
/ Zoran Ožetski /
In memoriam DRAŽEN KRALJ (1959-2015) TAJNIK BK „ IVANIĆ“
Ovogodišnji 46.Memorijal Stjepan Grgac, biti će, nakon više od 30 godina , održan bez dugogodišnjeg tajnika Biciklističkog kluba Ivanić, Dražena Kralja koji nas je iznenada i prerano napustio 25.listopada 2015.godine. Čudan je to osjećaj za sve nas iz BK Ivanić: raditi na organizaciji Memorijala bez Dražena, bez njegove energije, bez njegovih ideja kojima je iz godine u godinu unaprjeđivao ono što danas čini biciklističku utrku Memorijal Stjepan Grgac. Vjerujem da čovjek živi koliko živi njegovo djelo, koliko živi ono u što je ugradio dio sebe. Premda je svaki život posebna priča i nitko zaista ne može znati što sve skrivaju vanjštine, rekao bih da netko proživi svoj život brže, a brže i sagori u toj svakodnevnoj životnoj trci. Ako bih uopće smio pokušati opisati život i življenje, onda bih upotrijebio jednu riječ: Nepredvidljivost.
Dražen i ja proveli smo što se ono kaže, cijeli život zajedno. Osnovna škola-zajedno u reprezentaciji škole u stolnom tenisu. Potom g.Kralj slijedi zov tehnike i građevinarstva, no ostaje stalno u sportu, uz sport. Prvo uz rukometašice Ženskog rukometnog kluba Ivanić, a onda se sretnemo u Biciklističkom klubu Ivanić. Tu započne dnevna komunikacija, rasprave o svemu o čemu se uopće može zamisliti da ljudi mogu raspravljati i uglavnom se smijati do suza. Nedostaje mi svaki dan taj njegov britki um koji prašta sve osim bahatosti moći koja stvari rješava silom pred kojom svi argumenti postaju gumeni baloni koji ne mogu drugo do da puknu. No, time argumenti nisu izgubili svoju vrijednost. Time istina nije pobijeđena jer istina uvijek pronađe put.
Jako sam ponosan što sam imao tu privilegiju da s tim i takvim Draženom, koji nije imao dlake na jeziku izmjenjujem ono nam nitko ne može uzeti ma koliko se trudio: naše misli, naša razmišljanja i domišljanja. I onaj njegov osebujan smisao za humor u trenucima kad pomisliš da je situacija toliko napeta i teška i da smo pred zidom i nema nam dalje. A onda proradi onaj njegov backhand i forhand, izvede se neki novi spin i slalom i kaže se što treba reći i …otvore se vrata.
Ima jedan trenutak na kraju svakog Memorijala Stjepan Grgac kad bismo se negdje oko ciljne crte nakratko našli i zagrlili, umorni, ali sretni što je još jedna utrka za nama. Netko se možda upitao što si to šapću u uho ta dva već osijedjela stvorenja što se vesele i grle kao dva djeteta nakon što sagrade jednu lijepu kulu od pijeska? The answer, my friend, is blowin’ in the wind, the answer is blowin’ in the wind…
Mario Biršić
