„Vrline naše, mane vaše“ život je likova koji povjeruju da su političari u predstavi odigranoj u Pučkom otvorenom učilištu Ivanić-Grad 16. svibnja 2017.g.
Glumac Slavko Sobin pokušava i trudi se ulaziti u kožu različitih likova okupljenih oko stola u predizborno vrijeme kada svaka šuša sanja kako će postati političar iz nekih svojih frustracija i interesa upadajući u zamke stereotipa: Hercegovac sa svojim zemljacima i strategijama gazdinstva, penzić koji traži besplatne beneficije od lijekova do grobnog mjesta, Zagorec-mudrijaš s „malom maturom“, i probavnim smetnjama potkresan i lošim gemištekima, ginekolog-intelektualac koji zaviruje med lijeve i desne nožice, neki mamin sin koji povremeno, kada mamica nije u blizini, zagrmi glasom prošlih revolucija i sveprisutna Vlasta koja pegla sve fondove od novčanih do ljudskih resursa.
Sve se u ovoj predstavi svodi na, već viđenu, igru kako mali Ivica zamišlja političare u kojoj i sami postajemo, i pristajemo biti, sudionici, ako uopće povjerujemo u cijeli stup postavki i paradigmi jednog ovakvog tranzicijskog društva… ismijavanje postaje floskula u kojoj bi se trebao javljati grč, ili barem trčkaranje na za to određeno mjesto zbog probavnih smetnji kao što to čini jedan od likova napucan, doduše, grahom, ili opuštajući osmijeh zbog prepoznavanja naših svakodnevnica: ovdje i sada na početku 21. stoljeća kao da prošlost nikada nije zamahnula repom nego se vuče do današnjih dana.
„Neće nas nitko je….“, kao što bi to rekli Sobinovi likove ove svibanjske večeri 2017. umišljajući, u svojoj ispraznosti i pomanjkanju nepročitane, makar, školske lektire, kako su važni i bitni samo zato što se preozbiljno doživljavaju umjesto da se, u suočavanju s glasačima, zagledaju prvo u vlastito zrcalo, i prije negoli se s/nađu na vlasti/Vlasti.
Jadranko Bitenc
