Najprije: nije to post internetski format, nego post odricanje od hrane. I onima koji iz različitih razloga ne poste, darujem tekst kako bi razmislili o načinu kako se hrane i kako bi se mogli hraniti, a i uopće o, nikako sponzorskom, čišćenju organizma, uma i duše. Koristim priliku kako bih posredstvom odlične knjige Darka Varge “Hrana, kuhinja i blagovanje u doba Zrinskih/Život na zrinskim dvorovima i vlastelinstvima u 16. i 17. stoljeću, s knjigama recepata” podsjetila kako se meso smjelo jesti 210 dana u godini, a 150 dana u godini bili su propisani dani posta. S veseljem prenosim i vrlo zanimljiv korizmeni recept iz Bistre za žuljčice od graha, meni više svojevrsnu poslasticu.
Nisam jednom pisala o postu, ali pripremajući još jedan tekst na samu Čistu srijedu, Pepelnicu sudarila sam se, još jednom, s oprečnim stavovima, jer je moj Jako Dobar Prijatelj, iskreni vjernik, postio u jednome od samo dva dana kada, kao starija i k tome i bolesna ososba, posti od svih 365 dana u godini. Odrekao se i jušnoga bakalara, kojega nam prigodno, za post, ponudiše, jer post je nemrs, reče, i odabrao je tek čaj i kolač. Dodao je kako neki poste i samo o vodi i kruhu. Petkom, izuzevši Velikoga petka – to je njegov drugi osobni post – ne posti. Prešutno sam zaključila kako i bez posta, sama posno jedem, mnogo češće. Ajoš češće o postu pišem. Puno je zanimljivije bilo prije pola stoljeća, kad su propisani vjerski postovi bili češći i “tvrđi”.
Razumna prehrana
Nadam se na mi nećete zamjeriti dvojbu da rijetki i u Korizmi uistinu poste kako bi očistili i tijelo – i osobito dušu – ili da se odriču nečega zaista bitnog – možda njima, misle, nezamjenjivog – u životu (cigarete, kruh, kavu ne bih uvrstila u to, što mogu). Otužna su mi povremena “čišćenja” organizma s posebnim novinskim i magazinskim sponzoriranim prilozima, iako sam sklona tjednim jednodnevnim “gladovanjima” ili “ispiranjima” tijela drugačijom prehranom, sokovima, vodom. Kako već tko voli ili podnosi.
Iako, uvijek sam za uravnoteženu prehranu – sklonija sam nazivu razumna prehrana koji posuđujujem od vrlo poštovanoga dr. sc. Danka Matasovića – za svakoga kako mu kazuje vlastiti organizam ako ga uopće osluškuje. Ili kako mu savjetuje ososbni nutricionist ili barem liječnik. Oni koji iskreno poste i skraćeno od nekadašnjega četrdesetodnevnoga korizmenoga posta znaju kako će jesti, baš kao i oni koji su na post prisiljeni iz zdravstvenih, ekonomskih, estetskih i drugih razloga. Nadam se da neće time samo narušiti zdravlje. Priželjkujem im da ga čak i poprave.
U vrijeme Zrinskih u 16. i 17. stoljeću i 150 dana posta!
U posnu mi se priču uklopila čak i nedavno predstavljena odlična knjiga Darka Varge “Hrana, kuhinja i blagovanje u doba Zrinskih/Život na zrinskim dvorovima i vlastelinstvima u 16. i 17. stoljeću, s knjigama recepata”, Meridijani, Zagreb 2016., objavljena uz 450. obljetnicu sigetske bitke. U tekstu je vrijedan izvor zanimljivih podataka o koječemu, pa i o postu. Tako na str. 349./350. Autor opisuje:
Na kraju srednjeg vijeka, Katolička crkva je označila 210 dana u godini kada se smije jesti meso, a 150 dana u godini bili su propisani dani posta. U dane posta od masnoća se strogo koristili samo maslinovo ulje da bi kasnije sve više jela pripremali na putru. Franjo Forgách, estergomski nadbiskup je 1611. tražio i dobio dozvolu od pape da se u mađarskom kraljevstvu za dane posta smiju jesti mliječni proizvodi i jaja. Ublažavanje strogih uvjeta za dane posta bilo je i zbog toga što se radovima na regulaciji rijeka izušivalo veliko močvarno područje pa se smanjenjem broja riba, kornjača i rakova, koji su smatrani posnim jelima, smanjila i potrošnja u ishrani stanovništva. Maslinovo ulje još dugo bilo ključno u ishrani i pripremanju jaja.
Post srednjevjekovnih samostana i našega življa
Značajan je broj recepata jela za dane posta, navodi Varga na str. 393. Od 72 recepta veliki broj jela je s povrćem, voćem, gljivama te jela od puža, raka, morune i riblje ikre. Posebno je navedeno voće. Jabuka, breskva, orah, dinja, “grčka dinja”, što je lubenica, kruška, lješnjaci, rotkva, šljiva, grožđe, “morsko grožđe” što su ribizle, itd. Navedeno je još 12 vrsti salata i na kraju napomena: “Za jela za dane posta, ako želiš nešto izmijeniti, umjesto putra možeš koristiti ulje.”
Varga spominje mnoštvo različitih riba i načine pripreme, a na str. 205. Dodaje: “Riba je bila u srednjem vijeku i u novom vijeku jedna od osnovnih prehrambenih sirovina. To se, prije svega, može zahvaliti uvođenju posnih dana koji su zabranili meso kao namirnicu u te dane, iako se riba ne može smatrati isključivo posnim jelom.”
Maestralni srednjevjekovni samostanski postovi
Prenosim ovo ne bih li ponukala čitatelje na razmišljanje te na čitanje ove znimljive knjige, koja donosi sliku povijesti iz posve nove perspektive. Podsjećam i na druge zanimljive knjige, primjerice na nenadmašnu “Jelo iza samostanskih zidina” Normana Fostera o maestralnim srednjevjekovnim postovima. “O, slatka korizmo”, sugestivan je naslov unatoč navodu:
“Tri su dana u tjednu bila previđena za potpuni post: petak je bio posvećen uspomeni na Kristovo raspeće, srijedom se postilo jer je tog dana Juda primio novac i izdao Isusa, a subotom se slavila Djevica Marija, osim toga bio je četverotjedni post pred Božić, a da i ne govorimo o velikom postu, korizmi, nakon Pepelnice…”
Posna jela i na Oblizekima
Ostavljam ovaj put i odricanja od hrane iz zdravstvenih, estetskih te religijskih razloga, mada tu ima krasnoga štofa za pisanje. No, koristim priliku da podsjetim na neka jednostavna posna, bezmesna i slična jela iz naše tradicije. Riba je omiljeno posno jelo, kako riječna, tako i morska, ali dok je uvozni sušeni bakalar veliki nacionalni specijalitet, mnogi zastaju na jeftinijim inačicama, kao što je oslić ili pak srdele, pripremljena primjerice kao rupice. U Zagorju pripremaju posni zeljevač. Univerzalna su uopće posna jela od graha, kao primjerice u mojoj Moslavini mrzli gra, gra na ladno, ili u Bistri žuljčice. Njih mogu predložiti podjednako i za korizmeni post ili za vintage poslasticu Bistranjske žuljčice od graha-
Sastojci
kuhani grah
luk
čenjak
crvena slatka mljevena paprika
maslo
Priprema
Grah skuhajte, zgnječite ga te mu dodajte na maslu propečene ustinjene crveni luk i češnjak te crvenu slatku mljevenu papriku. Po potrebi dosolite. Oblikujte po želji u prgice ili u kuglice. Kratko prosušite na zraku.
Nije naodmet
Grahu možete za post dodati otopljeno maslo, maslac ili ulje. Kad nije vrijeme postu, kad se radilo u polju, da bi se jelo koje se toplo ili hladno posluživalo se s lukom i kruhom, može se “pojačati“ svinjskom mašću ili kockicama suhe slanine. Može se poslužiti za doručak, ili večeru, čak i ručak, kada se po običaju posluživao onda kada se kuhala prežgana juha, ćoravi gulaš (gulaš od krumpira).
Piše: Božica Brkan, glavna urednica www.oblizeki.com
Fotografija: Oblizeki
