Sadržaj nudi zapis o slavnoj opernoj umjetnici Milki Trnini (Vezišće 1863. – Zagreb 1941.) ali izvan svjetskih pozornica. Pokazuje njezinu domoljubnu svijest za čuvanje tradicije u izradi narodnih nošnji. Podupire ona to i novčano. Detalj iz 1914. godine vrijedan je pozornosti.
PONOS MILKE TRININE NA NARODNU NOŠNJU
piše: Dragutin Pasarić
piše: Dragutin Pasarić
Srpanj je rezerviran za zagrebačku Međunarodnu smotru folklora. No stoljeće je od vremena kada su narodne nošnje od Glavnog željezničkog kolodvora do Jelačić placa bile svakodnevnica. Uživala je u tome i rođena Moslavka, svjetska operna diva Milka Trnina ili Ternina kako joj prezime u travnju 1914. godine uz temu koju joj posvećujemo piše zagrebački Obzor. Uz igrane uloge nosila je kostimografske kreacije nad kreacijama. Ono što treba cijeniti iskreno se zabrinula za sve manje prisutnu ljepotu narodnog veza na ulicama glavnog grada svoje domovine Hrvatske. Grad tada s 80.000 stanovnika time mnogo gubi na svojoj slikovitosti, primijetila je. Osim upozorenjem odlučila je reagirati i materijalnom potporom.
U članku o njezinoj plemenitoj namjeri stoji i prijekor ženama koje prihvaćaju promjene … a dale su najsjajnije dokaze umjetničkog dara našega naroda. Milka Trnina razmišlja da se tome stane na put. Narodna nošnja nije samo predmet – već svetinja koja se ima čuvati, poručuje se iz novina i na kraju stoji prijedlog da se na Kraljevo (sajam 18. kolovoza- rođendan cara Franje Josipa I.) u “Zboru” (preteča Zagrebačkog velesajma, danas prostor između Martićeve i Heinzelove) upriliči povorka svih narodnih nošnji iz Hrvatske i Slavonije. One koje su bez vanjskog upliva ostale originalne u svom stilu bit će nagrađene. U tu svrhu Milka Trnina daruje 1000 kruna.
Do 25. srpnja najavljivan je velik broj sudionika (samo 200 iz Podravine), a uz foto i kinematografsko snimanje. Vjerojatnim je da je ratna mobilizacija od objave Prvog svjetskog rata 28. srpnja zaustavila tu svojevrsnu smotru (“Zbor”se poslije 1913. ne održava do 1922. godine). List Obzor za taj dan 1914. godine poziva na kupnju cvijeća, darivanje cigareta za vojnike, a za ranjeničke povoje skupljanje: plahti, stolnjaka, ručnika… (nap. autora).
To dakako ne umanjuje osjećaj Milke Trnine za narodnu umjetnost. I sama je tjednima neobično zanosno za vojnike na bojištu plela vunenu robu (Jutarnji list 3. prosinca 1915.). Ražalostila ju je obavijest o nemogućnosti isporuke, pa je putem Malvine Holjac, supruge zagrebačkog gradonačelnika, priložila 1000 kruna.
Dakle, operna diva svjetskog glasa divila se divoti veza svog puka. Ta njezina po(r)uka prilagođena novom dobu neka bude aktualna i danas. “Lipanjski susreti” u Vezišću, rodnom mjestu umjetnice – to potvrđuju.
Ako još niste, sada možete lajkati portal Volim Ivanić
