Razuvjerit ću lakomislene širitelje negative i kritičare svega oko nas, pa tako i tv programa. Oni zasigurno nisu ljubitelji domaćih dokumentaraca, koje se tako lako „uhvati“na programu HRT 3 i to gotovo svakodnevno. Posrećilo mi se prvih dana ove godine zamijetiti film Pigmalionov efekt u produkciji Inter filma o našim Kostelićima. Ošinuo me pošteno, emotivno, baš kako smo kao nacija proživljavali skijaške uspjehe Janice i Ivice Kostelić.
Sjećam se jedne sunčane subote kada sam molila svoje kćeri za jednu šetnju Ivanićem, odbile su me, jer su čekale početak skijaške utrke i nastup omiljene im Mikaele Shiffrin. Otišla sam sama i kraj Ivanićanke susrela Janicu Kostelić, njenu majku Maricu i njihova dječaka. Pozdravila sam ih i u mislima izgovorila: moje kćeri snažno stišću daljinski i navijaju za uspješnu Amerikanku, umjesto da su u svome gradu uživo pozdravile našu Janicu. Sportašice su, strastvene, iskrene, susret s Janicom bio bi za njih novo nadahnuće, sigurna sam.
Potvrdile su mi to i u zajedničkom gledanju dokumentarca u kojoj glavni lik tata Kostelić, gospodin Ante, isprva rukometni trener, a onda snažnom ljubavi prema svojoj djeci, sportu, opstanku i nesalomljivosti odlučno postaje skijaški trener i to s tolikom vjerom, samopouzdanjem, da se pigmaliovskom upornošću posvetio skijaškom uzrastanju svoje djece. Suprotstavio se olujama, svim mogućim, snježnim, životnim, ljudskim nepovjerljivim i doveo ih do olimpijskih odličja, pri tom ih održao skromnim, samozatajnim, pristojnim, ljudskim, kako samo roditelj, radnik, trener, stvaratelj poželjeti može.
Prema grčkome mitu, postojao je kipar, kreativac, koji u životu nije uspio pronaći djevojku kakvu je zamislio za sebe i odlučio je njene osobine vješto isklesati u kamenu. Zadivljen svojim uratkom, zaljubio se u kip koji je stvorio i obratio se bogovima, da ožive kamen, ženu njegovih zamišljaja. Ostvarili su mu želju.
Inspiriran tom pričom irski dramatičar George Bernard Shaw kreirao je dva književna lika isprepletena strašću stvaranja, učenja i znalačke kreativnosti. Profesor Higgins od priproste, promrzle, neuke cvjećarke Elize Doolitle stvorio je u učenu, mladu damu, prihvaćenu u visokom društvu. Drama je zapravo kritika društvu, kojem je književnik podvalio sve ono što su prezirali, samo zato što je njegov književni lik, kreator, bio spretni, strpljivi, dozvolite mi: „kostelićevski“, genijalac ispred svoga vremena.
Željka Bitenc
Željka Bitenc je završila Prometni fakultet Sveučilišta u Zagrebu, objavila petstotinjak tekstova uz Milenijske fotografije Šime Strikomana, kao i za Terra Croaticu, tiskane su joj i dvije knjige poezije: „Ružičnjak pored mora“ i „Cvitak i more“, autorica je velikog broja tekstova i pjesama objavljivanih u elektronskim medijima i književnim časopisima. Njezini su tekstovi objavljivani za potrebe brojnih sportskih i humanitarnih udruga diljem Hrvatske, te su se pod okriljem projekta Milenijske fotografije objavljivali u časopisu Meridijani.
