Kolumna u listopadu koji u crkvenom kalendaru ima i misijsku nedjelju spominje u prvoj polovici 19. stoljeća djelovanje misionara rodom iz Ivanića Josipa Kundeka, ali i njegovu domoljubnu pjesničku misao.
PET GRADOVA JOSIPA KUNDEKA U AMERIČKOJ PRAŠUMI
Piše: DRAGUTIN PASARIĆ
Nedjelja 18. listopada u crkvenom kalendaru bila je misijska, a ove godine početkom srpnja, Sisačka biskupija domaćin okupljanju hrvatskih misionara iz brojnih zemalja širom svijeta. Tom prigodom bili su i u župnim crkvama na moslavačkom području. Stoga spomen i na jedno osobito ime našeg kraja.
Za hrvatsko misionarstvo, svakako neizbježno to je ime Josipa Kundeka (Ivanić-Grad, 21. I. 1809 – Indianapolis, SAD, 4. XII. 1857). Godine 1838. otišao je u SAD. U Jasperu u južnoj Indiani bio je misionar, a potkraj života vikar biskupije Vincennes. Za doseljenike, uglavnom njemačke katolike osnivao je naselja i župe, podignuo crkve i škole. Djelujući na prostoru većem od cjelokupne austrougarske carevine borio se s brojnim teškoćama, zapravo životu u prašumama, otkupljenim od sjevernoameričke vlade.
Svojim marom, ali i europskom potporom, a dobio ju je i od samog cara Ferdinanda, u samo 14 godina izgradio je pet gradova. Prvi i najveći nazvao carevim imenom. Tu je sagradio prostranu crkvu s 5 kamenih oltara. No za njezinu opremu kako bilježe Narodne novine (6.travnja 1852.) za njegova boravka u Hrvatskoj … neima jošte za nju potrebite zaklade, nuždnog sv. posudja i misničkog ruba. To se nada steći od blagotvornih Europljanah.
No vratimo ga, uz sve misionarske zasluge njegovoj rodnoj grudi. Prije odlaska preko oceana bio je vojni kapelan u Gorama pri I. banijskoj regimenti, a potom. u Petrinji. Napisao je na kajkavskome, posebno poznatu domoljubnu pjesmu Reč jezika narodnoga, 1832. I to je njegova građevina osjećajnog duha. Stoga se Kundek svakako mora naći u drugom izdanju Kajkavske lirike Moslavine (malo i samokritike i na račun autora ove kolumne).
Ako još niste, sada možete lajkati portal Volim Ivanić
