Za ostvarenje mnogih životnih ciljeva postoji vrijeme učenja, vrijeme istraživanja i usavršavanja, te naposljetku stvaralačko vrijeme. Nakon godina i godina učenja u plemenitoj profesiji grafičkoga likovnoga stvaralaštva našli su se studenti završnih godina s Grafičkoga odjela Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu koji svoje praktično iskustvo iz grafičke radionice pokazuju na terenskoj nastavi u Ivanić Gradu. Tijekom deset godina nastala je cijela je lepeza vidljivih, praktičnih radova poput mozaika na otvorenoj pozornici kod Doma kulture, izrađene su zidne dekoracije, otisnuti su grafički listovi i cijele mape. Studenti i diplomanti grafike pod mentorstvom prof. Nevenke Arbanas svojom su znatiželjom i istraživačkim postupcima ostavili duboki trag u kulturnoj slici Ivanića.
Ma koliko bi trendseteri htjeli da se u ovom našem digitalnom dobu grafiku proglasi nekom zastarjelom Gutembergovskom tehnikom koja daje samo crne otiske s trunkom boje, stvarnost pokazuje kako je riječ o zahvalnoj tehnici s mnoštvom izazova. Monokromni grafički otisci tek su ishodišta iz kojih se razvija prostor neograničene istraživačke slobode u kojemu su otvorene gotovo sve mogućnosti koje tehnika može podnijeti. Svakim ulaskom u grafički atelijer dubokoga tiska na ALU iznenadim se slojevitošću kombinacija i kreativnih inovacija koje je moguće nadograditi na, primjerice, bakropis, akvatintu, suhu iglu, drvorez ili rezervaž. Ponekad se na papir kolažira tekstil i čipka. Eksperimentima se s bakropisnom preparacijom i razrjeđivačem koji se prebriše, a dodatkom akvatinte dobiju se zanimljivi vidljivi potezi.
Kao vrsna mentorica prof. Nevenka Arbanas, svojim otvorenim stavom prema eksperimentu potiče studente i diplomante da budu što slobodniji u svojim radovima, da na onim bazičnim tehnikama dubokoga tiska što maštovitije kreiraju nešto novo. Svakim okretajem velikoga kotača na tiskarskoj preši sa zadovoljstvom se iščekuje podizanje filca, okretanje papira, provjerava se je li izašao dobar otisak.
Sve sam grafičke tehnike isprobala pohvalila se Ivana Bajca, studentica treće godine u tenutku kad je iscrtavala teksturu suhom iglom po metalnoj ploči. Sandra Pokos voli kombinirati tehnike, a izražava svoje skrivene osjećaje „zarobljene“ u teksturama tako da se na jednom papiru mogu naći tuš i pero, olovka, pastel, akvatinta s dodacima prskanja. Deniss Mikulčić Grgić (treća godina) voli unijeti više boje u svoje crteže, drvoreze i druge radove. Želi da se na radovima osjeti radost i druge priželjkivane unutarnje emocije. Da slika bude najudobnija fotelja za oko. Inspiracija su joj vegetabilni motivi, među ostalim, visoki jablani zanimljivi zbog svoje strukture i apstraktne forme.
Sabina Gašparac (četvrta godina) u seriji drvoreza prisjeća se dragih lica svojih bližnjih koje su otišli iz njezina života, a stvorila je seriju manjih formata različitih emotivnih naboja. Ena Bajuk i Domagoj Biškup, studenti pete godine, također su isprobali sve grafičke tehnike. Pri koncu svojega školovanja stvaraju radove u pročišćenoj redukciji i čvrstoj kompoziciji, ali si dozvoljavaju mnoge slobodne poteze. Ena Bajuk se posebno zanima za kolaž i crtež koje zanimljivo može kombinirati na razini svjesnoga i nesvjesnoga manipulirajući formatom i kompozicijom, a Domagoj Biškup je u dvobojnom linorezu otisnuo svoje „Buče“ apstraktnih formi.
Ako je suditi po zajedničkom angažmanu studenata i mentorice, budućnost grafike na zagrebačkoj ALU u dobrim je rukama. A Ivanić Grad je imao sreću što su u njegovoj sredini ostali brojni kvalitetni studentski radovi, radovi umjetnika čije vrijeme tek dolazi.
Dorotea Jendrić
