Polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća ispred spomenika poginulim hrvatskim braniteljima u Ivanić-Gradu, započelo je svečano obilježavanje 25. obljetnice osnivanja Specijalne postrojbe Glavnog stožera Hrvatske vojske Bojne Frankopan i desete godišnjice od osnivanja udruge “Bojna Frankopan”.
U ime Predsjednice Republike Hrvatske vijenac je položio general bojnik Vlado Bagarić. Vijence su položili i izaslanik ministra obrane i načelnika Glavnog stožera zapovjednik Zapovjedništva specijalnih snaga brigadir Perica Turalija i bojnik Nedjeljko Milković dok su u ime Ministarstva hrvatskih branitelja vijenac položili general Mladen Mikolćević Padobranac, brigadir Marko Jonjić, satnik Dražen Bartulović i Ivan Orlić.
U ime Udruge „Bojna Frankopan“ vijenac su položili brigadir Bruno Zorica Zulu, Vladimir Milavec i Denis Lukinić dok je u ime gradonačelnika grada Zagreba svijeću zapalio brigadir Miodrag Demo.
Izaslanstvo Grada Ivanić-Grada predvodio je gradonačelnik g.Javor Bojan Leš u pratnji predsjednika skupštine Zagrebačke županije g. Dražena Bošnjakovića i predsjednika Gradskog vijeća Grada Ivanić-Grada g. Željka Pongraca. Svijeće su zapalili i predstavnici općine Križ te kolege i suborci iz ratnih postrojbi i predstavnici političkih stranaka.
Bojna Frankopan ustrojena je 29. srpnja 1991. godine kao specijalna postrojba Glavnog stožera Oružanih snaga kao jedna od prve dvije specijalne postrojbe uz Bojnu Zrinski. Jezgru bojne Frankopan činili su Hrvati iz francuske Legije stranaca koji su postali zapovjednici i instruktori, Popunjavana je borcima sa ratnim iskustvom, a postrojbu su činili Hrvati iz svih krajeva Hrvatske, hrvatski iseljenici povratnici u domovinu te nekolicina stranih dobrovoljaca.
Bojnom Frankopan je zapovijedao bivši kapetan Legije stranaca Ilija Tot, bivši legionar Bruno Zorica Zulu te Vinko Primorac. Obuka postrojbe obavljala se u vojarni Žutica kod Ivanić grada po modelu Legije stranaca i NATO standardu. Bojna Frankopan imala je oko 150 pripadnika koji su bili obučeni za sve vrste zadaća, većinom u neprijateljskoj pozadini.
Tijekom 1991. bojna ratuje u zapadnoj i istočnoj Slavoniji. U listopadu se bori kod Drenovog boka na području Jasenovca, u studenom i prosincu u Osijeku tijekom najžešćih napada na grad. Ondje se bojna istaknula u izvlačenju mrtvih gardista s ničije zemlje kod Tenje te uspostavi mostobrana na lijevoj obali Drave u Baranji.
Tijekom 1992. bojna sudjeluje na Južnom bojištu u deblokadi Dubrovnika te ponovnoj uspostavi bojišnice kod Šuice nakon što su srpske snage u travnju zauzele Kupres.
Preustrojem Hrvatske vojske krajem 1992. godine bojna je raspuštena, a njezini pripadnici prelaze većinom u Drugu i Sedmu gardijsku brigadu te manjim dijelom u 1. hrvatski gardijski zdrug.
Tijekom djelovanja Bojne Frankopan 12 njezinih pripadnika je dalo svoje živote u obrani suvereniteta Republike Hrvatske.
Iako je većina Frankopana umirovljena nakon rata, neki pripadnici postrojbe su ostali u Hrvatskoj vojsci kao cijenjeni vojnici poput Miroslava Wagnera koji je bio prvi zapovjednik hrvatskog kontingenta mirovnih snaga UN-a na Golanskoj visoravni.
