Jutros sam pročitala članak na internetu kako uspjeh znači postizanje određenog cilja u nekom životnom području; poslovnom, materijalnom, obiteljskom. Pred kojih mjesec dana sudjelovala sam u jednom razgovoru o uspjehu koji me duboko dirnuo. Zato što se nije govorilo o tome da bismo prije svega trebali imati samopouzdanje kako bismo stvorili uspjeh (pa onda još barem deset stavki o tome kako „naučiti biti“ samopouzdani i po mogućnosti proći neku školicu samopouzdanja). Već zato što se uspjeh promatrao kao osobno postignuće koje nije mjerljivo nekim vanjskim/društvenim kriterijima.
Budimo realni; pojam uspjeha je vrlo općeniti pojam. Za neke osobe to je pojam i nedostižnog ideala. A doživljaj uspjeha je vrlo osobna stvar. I u tome jest bit cijele priče. Kad bi se svatko od nas u ovom trenutku zapitao „Što za mene znači uspjeh?“ ne bismo našli identičan odgovor. Za nekoga je uspjeh vjenčati se, a za nekoga potpisati rastavu braka. Dok je za nekoga uspjeh da mu dijete upiše željenu srednju školu, za drugoga je da mu dijete ozdravi. Za nekoga je uspjeh zaposliti se, a za nekoga dati otkaz i krenuti nekim svojim putem.
I svaki ovaj odgovor je apsolutna istina za osobu koja ju je izrekla u ovom trenutku. Dokle god smo u ovom smislu usmjereni na sebe i vođeni svojom unutarnjom istinom mi zapravo jesmo na putu uspjeha, što god on bio za nas u ovom trenutku. Samim tim nameće se pitanje što je za nas mjerilo uspjeha? I tko nam nameće ta ista mjerila i koncepte? Većina će uperiti prst tamo negdje, u vanjski svijet, u nekakav oblik društva ili izvanjske sile. Zaboravljajući pri tome da se društvo sastoji od pojedinaca.Društvo; to smo mi.
Televizijske reklame idealne obitelji za nedjeljnim ručkom, gdje svi sjede vedri i opušteni za stolom, u savršeno bijelim ili svijetloplavim košuljicama i pijuckaju Colu nisu „pale s Marsa“. Mlada majka koja je uz to i poletna, uletava nakon napornog radnog dana puna energije u kuću, kako bi svojoj djeci (u savršeno čistoj i estetski uređenoj kući) ponudila neku čokoladicu, sokić, štogod i zajedno s njima nastavila trčkarati ostatak poslijepodneva…Reklame poput ovih nekome će ipak predstavljati sliku idealne uspješne majke i postati jedno od mjerila što znači biti „uspješna žena“.
Zapnu li nam za oko takve reklame? Pitamo li se je li trava negdje drugdje ipak zelenija? Prepoznajemo li uspješne ljude u svojoj okolini? Jesu li to ljudi savršenih tjelesnih proporcija koji prate modne trendove, baš kao da su sišli s modne piste? Jesu li to ljudi koji nam se čine baš uvijek nasmijani, čiji su partnerski odnosi neupitno savršeni, a djeca ponos cijele obitelji?
Gdje smo mi u cijeloj toj priči i tko je tu zapravo uspješan? Ako si dozvolimo da skinemo „ružičaste naočale“, ugasimo televizor, kompjuter i poruke koje dolaze iz „vanjskog svijeta“, možda ćemo uspjeti uhvatiti uspjeh u trenutku; pogled na Vaše dijete koje se zadovoljno igra zaokupljeno vlatitom maštom, pijuckanje čaja ili kave s partnerom/icom, bavljenje proljetnim sadnicama u vrtu ili na balkonu, stvaranje novih kreativnih ideja i provođenje istih u poslovnom svijetu.
I na kraju mali podsjetnik; nije uspjeh tamo negdje. Niti je trava zelenija negdje drugdje. Uspješni smo koliko si dozvolimo biti autentični, uspješni smo ne zato jer smo savršeni (jer nismo), već i kad si priznamo da smo tužni. I ljuti. I frustrirani. Kad ne bi bilo osjećaja boli u našem životu, da; bili bismo savršeni. I uspješni u svakom pogledu. Kad ne bi bilo boli, tada ne bismo mogli spoznati ni zadovoljstvo, ni sreću, ni iscjeljenje , ni uspjeh. Ali kada se pretvaramo da smo savšeni i takav dojam želimo ostaviti pred okolinom, (a nerijetko i pred samim sobom), tada ne samo da nismo uspješni, već ne živimo svoju istinu i udaljavamo se od vlastitih kvaliteteta potiskujući ih u nesvjesno, a na lice stavljamo još jedan sloj pudera. Kad živimo sve ono što mislimo da bismo trebali biti, zaboravljamo tko uistinu jesmo.
Doista, pogledajmo još jednom u sebe; što znači biti uspješna osoba? Možemo li si priznati da smo upravo kakvi jesmo sada i ovdje, uspješni danas bar u jednom segmentu života? I čime mjerimo svoj osobni uspjeh; onime što mislimo da bismo morali ili onime što zaista jesmo?
Sonja Lovrenović
Integrativni terapeut
Voditeljica Udruge Centar
Ako još niste, sada možete lajkati portal Volim Ivanić
