Ovog sam tjedna protresla čak i najveće zaljubljenike u mrkvu: umjesto o uobičajenoj narančastoj, ispričala sam im na Oblizekima izuzetno zanimljivu priču o žiutoj mrkvi, korenju, žutom korenu iz hrvatskoga tradicijskog vrta. To me je podsjetilo kako nam je na stolu prijateljice i autorice brojnih kuharica Ivanke Biluš poslužena mrkva kao salata uz meso s mlincima, iako je sama najradije dodaje kao namaz u sendvič ili jednostavno na popržen ili pak na kruh tek premazan maslacem. Meni posve dobro funkcionira i kao samostalno osvježavajuće i stvarno zdravo jelo od mrkve. U frižideru se može čuvati i nekoliko dana.
Kad god navratim kod prijateljice Ivanke Biluš, koja me je uvela i u tv-svijet Vegetina serijala “Male tajne velikih majstora kuhinje” kao scenaristicu, a zatim i kao suradnicu na brojnim kuharicama, a koja sebe ni u snu, bunovna, ne bi nazvala kuharicom, šeficom ili tako čime, kamoli vodećom, iako je nedvojbeno kraljica najnakladnijih hrvatskih kuharica i voditeljica još nenadmašenih timova počevši s Podravkim danas Kulinarskim centrom, unatrag gotovo pola stoljeća – ponudit će vam barem neko svoje “istraživanje”, “spašavanje namirnica iz frižidera”, reliquiae relicquiarum iz špajze, kuhinje. Ili tako neku zgodničku stvar. Čim sjednemo jedna nasuprot drugoj, krene razgovor, nerijetko polemički. Ovaj je put bilo mirno, jer nam je tema bila “Hrvatska za stolom”, jedna od naših zajedničkih kuharica, isto visokonakladnih, etnografska, nenadmašna, pomno odvagana, prostudirana, rađena dvije godine, prošle nedjelje objavljena slučajno na naslovnici Večernjaka, u backgroundu mame Đurđe, kako gospođu Orešković oslovljavaju donoseći reportažu iz Kanade ilustriranu fotografijama iz njezine kanadske kuhinje.
Ivanka je o podnevu prehradnoga siječanjskog dana iznijela na stol minestrone na Ivankin način (taj ću vam morati posebno predstaviti), zatim mlince s malo svinjskog filea i Mladenovim domaćim kobasicama (Mladen je inače naš zajednički zubar, sin naše zajedničke prijateljice Antonije, isto zubarice), pa slatko, pa (i) glogov čaj (ne stvarno nije kolac!) za srce, pa…
Međutim, kradem joj sa stola nešto sporedno, jako finu ideju koju nam je uz svoje đakonije poslužila kao salatu od mrkve. Nuka vas da jedete i kad niste od apetita. Osobito to dobro dođe ujutro, kad vam nije (ni) do jela. Ivanki i inače služi i kao namaz za u sendvič, sa šunkom, ostacima pečena ili kuhana mesa ili kobasica i drugih narezaka, što vam se vuče po frižideru, odnosno samo na kruh, tek popržen ili eventualno premazan maslacem.
Izdaleka me je to podsjetilo malo na Stipin fini umak od hrena, hren koji prijatelj Stjepan Bunjevac priprema uz pečenicu odnosno pečena odojka, što također možete pronaći na Oblizekima, malo i na Živaninu salatu od grincajga odnosno naribana korjena mrkve, peršina i celera začinjenih majonezom i limunovim sokom otprije ohoho godina. Sumiram naša gastronaklapanja oko stola: Ivankina salata jedna je od stvari koje su se radile mnogo prije nego što smo od svega učinili zdravu hranu, globalističku imitaciju, tobože kreaciju.
Ali, ne lezi vraže, to je bilo tako dobro! Ivanka bi rekla od ono malo mrkve što je imala, pa da ne propadne. Mrkvu, narančastu – jer i ona, na moje veselje, koristi i žutu, a ionako neću pametovati o vitaminima što ih sadržava, koliko i kako poboljšava vid, a bojom i psihično zdravlje – očistila je, jednostavno naribala na ribež, ne najsitniji, te joj dodala malo ulja, malo octa i(li) limunova soka, soli (ja bih i papra) te sitno ribana hrena. Ivanka rabi Zvijezdin u tubi, ali mislim da bi, ako ga imate, pristajao i svjež, nariban, kao u onome Stipinom hrenu, koji inače može stajati puno duže nego Ivankina salata. Odličan hren pripremaju vrlo jednostavno, tako da živ nariban hren pomiješaju s mješavinom octa, soli, šećera i vode.
U posudi koja se dobro zatvara, prema Ivankinu iskustvu, “salata od mrkve” može se čuvati i nekoliko dana. Omjer sastojaka? Prema ukusu. Dakako, ne može ni ovaj put bez inačice: kad nema hrena, Ivanka ga jednostavno zamijeni senfom. Ja ne bih. Jer ovako, bez njega, može se lako jesti i – sama. Kao malo osvježavajuće i stvarno zdravo jelo.
Piše:Božica Brkan, glavna urednica portala www.oblizeki.com
Fotografija: Oblizeki
Ako još niste, sada možete lajkati portal Volim Ivanić
