IVANIĆANIN STIHOM S UČKE
Piše: DRAGUTIN PASARIĆ
Ivan ili kraće Ivo vrlo vjerojatno je najčešće hrvatsko muško ime, a što kod prezimena vrijedi za one koji su upisani pod Horvat. I eto u Ivanić Gradu rodio se 1903. godine hrvatski književnik, leksikograf Ivo Horvat. Isto ime i prezime iz Moslavine nosi i poznati hrvatski botaničar Ivo Horvat (Čazma, 1897. – Zagreb 1963.).
Ivanićki Ivo doživio je 91. godinu i preminu 1994. godine u Zagrebu. Za razliku od čazmanskog kojemu su profesija bili listovi biljaka, Ivi kojemu posvećujemo kolumnu, za enciklopedijska izdanja strukom su bili listovi starih knjiga. Diplomirao je hrvatski, povijest i njemački, ali što je posebno zanimljivo, osim s njemačkoga prevodio je i s japanskog jezika. Bavio se esejistikom, feljtonistikom i književnom poviješću. Objelodanio je studije Hermann Bahr (1931), Pavao Štoos (1935) i Hrvatsko bibliotekarstvo (Das kroatische Bibliothekswesen, 1978). Uređivao je katoličke listove Luč i Krijes, ali i sam uz rad gimnazijskog profesora pisao i objavljivao stihove.
Tiskane su mu dvije zbirke pjesama izrazito kršćanskog nadahnuća: Zvuci osame (1925) i Riječi srca (1929). Očito zapažene, jer kritika primjećuje da s pjesnikom Đurom Sudetom, daje ton hrvatskoj lirici 30-tih godina prošlog stoljeća. O tome govore i stihovi koje je 14. veljače 1924. godine donio časopis Pučki prijatelj s Krka a upućuje nas u Istru.
UČKA
Mrka i tiha i ozbiljna
ko miso genijalna
Hoćeš li tako baš dovjeka
šutjeti, patiti, sanjati?
Snažno ti čujem, već udara
elektricitet u grudima.
Kaži još kamenim ljudima
da kamen ti nijesi.
Mrka si tiha sanjiva
dok po tebi udarci kucaju.
Al vidim da grudi ti pucaju,
jer ti nijesi kamen.
Ako još niste, sada možete lajkati portal Volim Ivanić
