IVANIĆ NA „KRILIMA OLUJE“ VEĆ 1991. GODINE

Uz 5. kolovoza Dan pobjede i domovinske zahvalnosti te Dan hrvatskih branitelja autor nazočan kao ratni izvjestitelj podsjeća na svečanu prisegu 65. ivanić-gradskog bataljuna 1992. godine. Perom slika i legendarnog pilota Rudolfa Perešina, djetinjstvom vezanog uz naš kraj, a o čemu govore i spomen obilježja u Ivanić Gradu i Cagincu.

IVANIĆ NA „KRILIMA OLUJE“ VEĆ 1991. GODINE

piše: Dragutin Pasarić

Dvadeseta je obljetnica od oslobodilačke vojno-redarstvene akcije „Oluja“. Njezino slavno ime pod nebeskim svodom “ispisuje” svojim atraktivnim programom akro-grupa „Krila Oluje“. Svoj program posvećuje i legendarnom hrvatskom pilotu stožernom brigadiru Rudolfu Perešinu. Dan njegova uspješnog bijega iz JNA preletom 25. listopada 1991. godine ( slijetanje kod Klagenfurta u Austriji) s MIG-om 21- podvig je na podvizima!

Riječi: Ja sam Hrvat! Ne mogu i ne želim pucati u Hrvate više su od stranice povijesti hrvatskog zrakoplovstva.

Taj njegov čin potvrda je spremnosti hrvatskoga naroda za svoju slobodu, unatoč gotovo nemogućim uvjetima i pod cijenu najveće žrtve.

Rudi je rođen nedaleko povijesne Gupčeve lipe u Gornjoj Stubici (Jakšinec, 1958.). Djetinjstvo je živio tu u Cagincu, u Moslavini, kraju stasitih hrastova. Temeljit u učenju slovio je kao odlikaš u ivanićgradskoj osnovnoj školi. U zadarskoj Zrakoplovnoj vojnoj akademiji među najboljim je pilotima s natprosječnim rezultatima. Odlučan je do posljednjeg trenutka života. Domovini ga je darovao 1995. godine u zrakoplovnoj zadaći za vojno-redarstvene akcije “Bljesak”. S ponosom i zahvalno ivanićki kraj sjeća ga se i spomen poprsjem u Ivanić Gradu te spomen pločom u Cagincu.

Za uzletište prema ovom zapisu poslužile su stranice “Hrvatskog branitelja” glasila Operativne grupe “Posavina”od 4. veljače 1992. godine. Kao njegov urednik koji dan ranije 1.veljače izvješćivao sam sa svečane prisege pripadnika 65. samostalnog bataljuna Ivanić Grad i 102. zagrebačke brigade. Pred braniteljima stajao je zapovjednik ivanić-gradskog . bataljuna tada satnik Matija Pavlović. Kratko, ali jasno dao je do znanja – u kolovozu 1991. godine pri samostalnom osnivanju bataljuna na popisu bilo 700 dragovoljaca s područja tadašnje općine (već u lipnju počela je djelovanje ivanićka 3. satnija u sastavu kutinskog 56 samostalnog bataljuna) Tog ljeta (zapovijed je objavljena 7. kolovoza) koraci prema slobodi “stupali su” u otkucajima domoljubnog srca. Bio je to nevidljivi, ali najsnažniji mimohod, jer početno oružje činilo je tek nekoliko malokalibarskih pušaka streljačkog društva.

Glavni gost veličanstvenog skupa dopredsjednik Sabora dr. Vladimir Šeks doslovce je rekao:

Hrvatska vojska neće i ne može ustuknuti, ne bude li miran put, put s “plavim kacigama” doveo do potpunog oslobođenja svih dijelova danas okupiranog hrvatskog teritorija. Uostalom Hrvatska danas ima snažnu kopnenu vojsku, sposobnu ratnu mornaricu, a ustreba li na njezinom nebu letjet će i hrvatski ratni zrakoplovi

Te riječi i Rudi koji je kao završeni osnovac tu odlučio postati pilot, a u vrijeme ivanić-gradske prisege bio djelatan u Hrvatskom ratnom zrakoplovstvu uobličili su naslov kolumne. Za dobar let potrebno je i dobro uzletište. Ivanićki kraj za krila slobode to je bez dvojbe bio već 1991. godine.

Ako još niste, sada možete lajkati portal Volim Ivanić