Zakoračivši u veliko prirodno učilište – šumu Žuticu, Pripovjedač se prisjeti jedne mudre rečenice svog omiljenog pisca, velikoga Jean-Jacquesa Rousseaua, koji je zagovarao povratak prirodi: „Sve knjige sam zatvorio, a samo će jedna ostati svim očima otvorena za svagda, knjiga prirode.“

Zaigra mu srce; oslobođena uma pruži korak i uredno uključi kameru.

Iako se nalaze izvan zone poplavne vode, viši dijelovi šume, poput zajednice hrasta lužnjaka i običnog graba, obiluju vlažnim staništima. Većinom su to mrtvice nastale kada su se rukavci rijeka Lonje i Lonjice potpuno odvojili od pripadajućeg toka.

Iako odvojeni od matične rijeke i direktnog djelovanja poplavne vode, za vrijeme dugotrajnih kišnih razdoblja, djelovanjem oborinskih voda te sustavom prirodnih kanala, većina tih mrtvih tokova ipak se opskrbljuje vodom.

Takva staništa prava su košnica života pa se u njima smjestilo ogromno bogatstvo bioraznolikosti.

Jedna zanimljivost: u šumi Žutici pronađena je četvrtina ukupnog broja vrsta vodozemaca i gmazova koja živi u Hrvatskoj.
Osim brojnih vrsta žaba, guštera, vodenjaka u šumi, tu je i jedna zmija otrovnica: riđovka kao jedna od tri vrste zmija otrovnice koje žive na području Hrvatske. To je poznata zmija otrovnica iz porodice ljutica koja naraste do 75 centimetara.

Iako bogate životom, sudbina takvih mrtvica je da prirodnim slijedom događanja – nakupljanjem sedimenata i zatrpavanjem kroz desetljeća postanu bare i naposljetku kopno.

Bare obiluju biljnim i životinjskim svijetom. Kako su relativno plitke, dno im je potpuno osvijetljeno i prekriveno biljkama.
U vodi bujaju alge kojima se hrane sitni vodeni organizmi dok oni postaju hrana većim vodenim kukcima pa se hranidbeni lanac nastavlja s pticama, gmazovima i sisavcima.

Same bare su vrlo neobično stanište jer za vrijeme perioda bez padavina mogu presušiti da bi se ubrzo, nakon obilnijih kiša, ponovno napunile vodom.

U tom trenutku preplavi Pripovjedača jedna stara mudrost poglavice Bika koji sjedi:
“Čuvajmo Zemlju i prirodu na njoj,
jer ih nismo naslijedili od svojih djedova i očeva,
nego smo ih posudili od svojih potomaka.”

/Inspirirano dokumentarnim filmom Zorana Ožetskog, Čudesna šuma Žutica – Između dvije poplave/
/Adaptacija: Jadranko Bitenc/