Uz svu dnevnu kakofoniju zvukova i poslovnih obveza, kojom uspješno brodi i kormilari kao svaki slobodnjak u borbi za egzistenciju u jednoj maloj sredini, Pripovjedač želi biti svoj i izvan profesionalnog pogona: dok bezbrižni činovnici putuju put do morskih radosti, njemu vrhunac ljeta čine istraživački koraci Žutičkim mrtvicama i rukavcima koji su daleko od proljetne raskoši.

Oni su izloženi suncu i temperaturama blizu 40 stupnjeva pa većina njih gotovo je presušila. Veću ribu zarobljenu u rijetkim lokvama već su pojele divlje životinje poput svinja ili lisica, dok rijetke preživjele očekuje slična sudbina poput babuški koje će pokušati dohvatiti i progutati zmija ribarica.Sitnija riba, ako ne postane plijen kornjačama i pticama močvaricama, jednostavno će uginuti uslijed nedostatka kisika.

U šumi, okružene visokim krošnjama, još uvijek postoje vodene oaze, ali i u njima se riba spušta u dublje slojeve gdje je voda hladnija i ima više kisika.

Zelena žaba, u strahu od zmije bjelouške, potražit će zaklon iznad zemlje na suhoj grani.

Sredina je srpnja i ljeto je vrlo vruće, no, duboko u šumi u hladovini starih hrastova živi jedna vrlo plaha ptica: crna roda (Ciconia nigra).
Ona je nešto manja od bijele rode (Ciconia ciconia), i za razliku od nje, vrlo je oprezna i plašljiva tako da gnijezda gradi u neprohodnim dijelovima starih hrastovih šuma. Hrani se manjim ribama, vodenim kukcima i sitnim sisavcima poput miševa ili voluharica. U rano proljeće ženka polaže tri do pet jaja u gnijezdo na kojima onda sjede i mužjak i ženka. Kada se ptići izlegu, roditelji im istresaju hranu u kljun, a kada malo porastu, hranu im ostavljaju u gnijezdu kako bi je ptići sami uzimali.

Zanimljivo je, ako u blizini nema dovoljno hrane, roditelji će odletjeti i do 30 kilometara od gnijezda kako bi je pronašli za svoje gladne ptiće. Nakon 80 dana oni postaju samostalni, dok spolnu zrelost dostižu u roku dvije do tri godine.
Kao i bijele tako su i crne rode ptice selice koje prezimljuju u središnjoj Africi. Crne se rode na ova područja vraćaju nešto ranije i ostaju duže od bijelih pa ih, u našim krajevima, možemo vidjeti i početkom listopada.

Crna roda je ugrožena vrsta: razlog je nestajanje močvarnih i vlažnih staništa na kojima pronalazi hranu.

To su bile i misli koje su pratile našeg Pripovjedača u povratku do svojeg obiteljskog staništa gdje će se posvetiti, ne samo svojim najdražima, nego će se zavući u svoj studio kako bi montirao snimljeni materijal.

/Inspirirano dokumentarnim filmom Zorana Ožetskog, Čudesna šuma Žutica – Između dvije poplave/
/Adaptacija: Jadranko Bitenc/