Lice Pripovjedača se razvuklo u osmijeh kada je izlazio iz urbanog toplog ugođaja svoga doma da bi u šumi Žutici, njegovo radoznalo i iskusno oko povezano fotoaparatom i kamerom, pronašlo veliki broj novih i različitih šumskih staništa.

Baš zbog tog izuzetnog bogatstva biljnog i životinjskog svijeta Žutica je dio Europske ekološke mreže – Natura 2000 (DVIJE TISUĆE) .
Ona je druga najveća nizinska šuma u Hrvatskoj i prva prirodna retencija rijeke Save nizvodno od Zagreba.

Osim nepreglednih močvara za Žuticu je karakteristična šuma pravih zelenih divova hrasta lužnjaka (Quercus robur)  u čijoj sjeni raste grm velike žutilovke ( Genista tinctoria) po kojem je šuma, najvjerojatnije, i dobila ime.

Na rubu šume, izvan hlada ogromnih hrastovih krošnji, nalazi se jedno od najdinamičnijih ali nažalost i najugroženijih staništa – to su poplavni pašnjaci šume Žutice.

Poplavne livade vrlo su dinamična staništa. Te travnjačke površine, osim što su prirodno zadržavale vodu, u povijesti su odigrale značajnu ulogu jer su štitile naselja od poplava kako bi nadiruća voda imala prostor gdje se mogla razliti. One su i pogodno područje za mrijest riba, a služe i kao zimovališta za brojne ptice močvarice i proljetna su odmorišta za ptice u preletu.

Ova polja, na rubu šume, oduvijek su bila pašnjačke površine na kojima se uzgajala stoka. Prostranost ovih pašnjaka i udaljenost od obradivih površina, te ispresijecanost šumarcima i šumskim kompleksima, omogućavala je ispašu stoke tijekom cijele godine.

Ovakav tradicionalni način uzgoja stoke osiguravao je održavanje polja i sprječavanje zarastanja u šikaru koje bi se moglo proširiti u šumu. Iako je stoke na slobodnoj ispaši sve manje, na poplavnim pašnjacima, uz rub šume Žutice, još uvijek možemo doživjeti dašak te tradicije.

Konstitucija Hrvatskog Posavca, njegova veličina, a istodobno i blaga narav, upornost i prilagodljivost životu na vlažnim poljima, učinili su ga posebno pogodnim za uzgoj.

Nekada je služio čovjeku za teške poslove na polju, no danas ga, iz ljubavi i odanosti tradiciji, uzgajaju tek pojedinci.

Tu se Pripovjedač zaustavi, sve se posložilo: ushićena misao o organizaciji izložbe fotografija autohtonog Hrvatskog Posavca u Domu kulture Ivanić-Grad, kako bi svoje sugrađane upoznao o njihovoj vrijednosti u očuvanju tradicije nadomak grada, dobila je svoj pravi okvir.

/Inspirirano dokumentarnim filmom Zorana Ožetskog, Čudesna šuma Žutica – Između dvije poplave/
/Adaptacija: Jadranko Bitenc/