Što se dogodilo s ljubavlju kada ulicom više ne hodaju zajedno nego je gospon On uvijek korak-dva ispred gospođe Nje, svoje bolje polovice!?

Ona se i ne pokušava pridružiti, djeluje pomalo odsutno i posrnulo s torbom preko ramena a On je i ne gleda gdje je jer zna da cupka za njim. Koji je to bio trenutak raspada zajedništva i usklađena koraka?

Je li tu samo stvar ne/kulture, nekog primitivizma viđenog i povučenog iz obitelji ili je ljubav nestala i prestala zazivati pristojnost ako već ne strast, pa čak ne mogu skladno koračati paralelno, ako već ne ruku pod ruku za svijet oko sebe koji to očekuje od njih nakon svih turbulentnih godina zajedništva jednoga života!?

Za nadati se da su u svojim zaljubljenim trenucima bili jedno uz drugo, zagrljeni, kako god, da su izmjenjivali rečenice podrške ili osluškivali bilo onoga drugoga i prepoznavali potrebe jedno drugoga.

Kada je nestala i ugasla ta ljubav!?

I je li je ikada bilo a da ih nije savladala moć tradicije da je pristiglo normalno vrijeme kada treba usklađeno kroz život koračati s nekim koga zavolimo, jer su nam djeca zajednička, u koga smo zaljubljeni, s kime smo ostvarivali želje, snove i zajedničko uzrastanje!?

Zašto je to postalo tako svakodnevno i obično: sjede tako parovi i šute, možda se dobro razumiju ili, pak, nadglasavaju jedno drugo u društvima kao da se natječu tko će više izaći iz braka dosade i prežvakanih tema!?

Zašto nitko ne uči te ljude sklone posustajanju i odustajanju od želja i energija, snova i planova, životni radosti pa im se život pretvori u trpljenje i apatiju, bez-empatične osobe koje su nekada imale ljubavno-prijateljski žar, kada su pomišljali, u naletu ljubavnih strasti, kako su našli osobu koja je bolja od njih samih!?

Zašto jednostavno običan dan otkriva sve zablude postojanja životnih vrijednosti!?
Zašto mrak i besperspektivnost zavlada ljudima koji su i dalje bračni partneri ali s negativnim prizvukom – otuđenosti!?
Zašto ne ljubimo cijeli taj život osobu koja je bolji dio nas!?

Zašto uopće koračamo stranputicama poraženih ideja a rođeni smo za sunčani dan kao pobjednici kada smo dopustili srcu kucati sto na sat za uzlaznim putanjama bez obzira što piloti nikada nismo bili!?

/Jadranko Bitenc/