To su dvije izgledne opcije izbora kada se mladi čovjek uputi na fax kako bi uspješno ovladao sveučilišnim gradivom. Dug je put usvajanja znanja i saznanja, novih vještina, na ponuđenim znanstvenim pladnjevima koje im dobronamjerni i kreativni profesori nesebično daruju.

Putovanje životnim stranputicama, eda bi se stiglo do cilja, jedna je od najvažnijih ljudskih poučaka koje slijedimo još iz Antike.
Jeste li se ikada upitali što lutanje znači ocu svih putovanja Odiseju koji se, nakon lukavog i uspješnog osvajanja Troje, nakon te mitske desetgodišnje opsade, vraća svome domu – u svoju Itaku!? Kakvo je to školovanje bilo!?

Grčki pjesnik Konstantin Kavafis, koji je radio kao običan, državni službenik, pjeva o Itaci kao univerzalnoj alegoriji o traganju, učenju i stjecanju iskustava, odnosno o probijanju postojećeg znanja i povratku na mjesto koje je ostalo unutar starih granica a protjeralo te pronaći nove oblike života koje donosiš svome domu.

Pjesma kao stvorena za svako putovanje: i ono iz radoznalosti, kao i ono u potrazi za iskustvima, mogućnostima savladavanja novih zamki na putevima koji te vode u željenu Itaku.

Otvorenih misli i srdačnog osmijeha jutro postaje najbolji dio dana za nas koji znamo uživati u svakom novo udisaju, novom pogledu, svemu novome koje nas izdiže ponad običnosti, čak i ponad uznemirenih rijeka Simona i Garfunkelsa i mirne uspavane gradske Lonje.
Sve je zanimljivo jer svijet promatraš kao da ga vidiš prvi put, kako u susretima s dragim ljudima koje poznaješ tako i s onima kojima si i sam tek usputni prolaznik.

Ta radost življenja je ono što te pronosi zdravijim dijelom života; svoj si i svemu se raduješ kao da tek, u tom vječitom prezentu, otkrivaš novi svijet a nisi Kristofor Kolumbo.

Izjutra, u prolazu, vidiš činovnike u sigurnosnim zonama topline i osvjetljenih kancelarija; što rasvjetom u ovo zimsko doba a što odsjajem ekrana u očekivanju potrebitih koji će zakucati na njihova vrata kako bi riješili svoje životne zavrzlame.

Zapitaju li se oni ikada jesu li ostali suhoparni reproduktivci koji su izgradili svoj nedodirljivi oklop ili su naučili empatično razmišljati kada im se na vratima pojavi stranka koja traži usluge za koje im oni mogu dati prave odgovore.
I ne moraju stati pred zrcalo: svako od njih zna odgovor s kojim se mora nositi!

dodatak
Konstantin Kavafis:
Itaka
Kada kreneš na put za Itaku
zaželi da dug to bude put,
pothvata pun, opasnosti i saznanja.
Lestrigonaca, Kiklopa
i srditog Posejdona ne plaši se!
Na takve nikada naići nećeš
sve dok misao je tvoja uzvišena
i dok birana se osjećanja tiču ​​tvoga duha i tvog tijela.

Niti Lestrigonce, nit Kiklopa
niti divljeg Posejdona ti susresti nećeš
ako ih ne nosiš u samome sebi
i ako ih duša tvoja ne iznosi preda te.

Zaželi da dug to bude put
svitanja ljetnih pun
u koja ćeš – koliko li radosti –
ulazit u luke prvi put viđene.
Pred feničkim zastani tezgama
i snabdij se finim stvarčicama:
sedefom, koraljom, ambrom, slonovačem;
uzmi svakovrsnih razbludnih mirisa.
Pođi u mnoge gradove misirske
da učiš, i da se poučiš kod mudraca njihovih.

I na umu uvijek Itaku zadržati.
Stići na nju tvoja je sudbina.
Al’ nipošto ne žuri na tom putu.
Bolje neka mnogo godina traje
da na otoku pristaneš k’o starac
bogat onim što na putu stekao si
ne očekujući da Itaka bogatstvo ti dadne.

Ona ti je dala divno putovanje.
Bez nje ne bi ni krenuo na put.
No ništa ti više ona nema dati.

A ako je siromašnom nađeš, znaj prevarila te nije.
Mudar kakvim si postao tolikim iskustvima
shvatit ćeš već što Itake znače.