Pitaju se ljudi: Jesu li, stvarno, Sabor i Vlada postali prihvatilište za tzv. „beskućnike“? A državni proračun lako dohvatni bankomat za brzoprstiće u rangu braće Dalton i slične proskribirane bratije s one strane zakona!?
Je li se to pojavila još jedna očekivano/dočekana afera kojom besprizorno blude tzv. elite koje smo odabrali/izabrali na izborima ili su tek usputno, i sretni i zdravi s bingom/figom u džepu, uskočili u taj vlak blagostanja samo njima znanim podobnostima/sposobnostima!?
/Koliko je važno imati sreće u životu govori ona poznata anegdota o Titaniku: Svi su bili zdravi na tom brodu, ali nisu imali sreće/.
Besramnost je postala deviza/legitimacija! Naša svakodnevnica. Ona oslikava ekran našeg zdravog razuma.
I onda, kao iz paštete, iskaču dežurni glasnogovornici, bez maske čak i u ovim fašničkim danima, pričajući bajke, neki bi rekli balalajke, iliti opravdanja za postupke svojih srećkovića, na koje padaju još samo ljubitelji braće Grimm, Hansa Christiana Andersena ili Harryja Pottera.
Nekada je policija, tada milicija, zaustavljala promet kako bi zaštitili i propustili tužnu kolonu, drugova i drugarica, provozeći suprugu glavnoga druga u gradu na vječni počinak.
I svi smo to ozbiljno prihvatili kao da je to normalno!? Možda smo živjeli u fazi cjeloživotnog fašničkog obreda na koji smo bili osuđeni 365 dana!?
Pisao sam nekada: „Kada se budimo izjutra, u zrcalu ugledamo sebe normalnog. Kada se političar zagleda u zrcalo, on tamo vidi spomenik. To bi mogla biti dobra opomena svim novokomponiranim čuvarima maski, jer, bože moj, povijest i nije ništa drugo do vječito ponavljanje ljudskih grešaka.
Odriče li se itko skrivanja iza maske?
Nisu li to oni obični i dragi ljudi što se tako dobro nose sa svojim nedaćama. Oni što nam svoje nedostatke guraju pod nos kao svoje vrline: nisu li to oni dragi prijatelji koji s lakoćom podnose što nisu savršeni.
Ako već u svakodnevnom životu povremeno i možemo odglumiti nešto što zapravo i nismo, možemo čak ponekad odglumiti i da smo hrabri, ali ima jedna stvar koja još nikome nije uspjela ma koliko značajnu masku navukao na svoje lice, a to je činjenica da još nitko nije uspio odglumiti – mudrost.“
Jadranko Bitenc
Jadranko Bitenc, književnik, novinar, voditelj i urednik na portalu Volim Ivanić, /emisija 100/lica/, član DHK. Studirao književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, vodio emisije za mlade, i noćni program na Obiteljskom radiju Ivanić, radio kao nastavnik u osnovnim školama i srednjoj školi, bio novinar 6 godina u Poletu, knjižničar, voditelj Centra za kulturu i obrazovanje POU Ivanić-Grad. Njegov roman za djecu „Twist na bazenu“ je na popisu lektire za 6. razred osnovne škole.
