Naš Ivanićki Jana nije otkrio Ameriku; prekasno se rodio za tu rabotu i ta je priča o otkriću novoga svijeta već nagradila sve moguće moreplovce i pustolove od Kolumba i Ameriga Vespuccija do konkvistadora koji su okrutno i bezobzirno širili svoj način života, među domorocima, u potrazi za zlatom.

Jana je bio svima znani lokalni postolar; prije pedesetak godina to je bilo čisto traženo i popularno zanimanje u poznatom obrtničkom gradu Ivaniću. Ali, kako u Šenoinim povjesticama postoji i vrag, tako je naš otkvačeni i izvanvremenski Jana njega pronašao u pretjerivanju s alkoholom. Bio je beskrajno zabavan, pun životnih iskustava koje je pretvarao u brze i duhovite doskočice koje su prelazile u legendu njegovih slušatelja.

Pri kraju života pristigli su trenuci kada bi ga potpuno preuzeo alkohol i više nije bio uspješan šuster, a pomalo je i taj zanat zamirao, kao da je, nesvjesno, znao da će ljudi jednoga dana, u nekoj budućnosti bez njega, kupovati uvijek i stalno, novu i novu obuću u trgovačkim centrima.
Sjećam ga se kako je kraj autobusnog kolodvora žicao u stilu: – Gle, imam dva dinara i treba mi još deset za gemišt. Ili bi na svoju titravu lukavost: – Imaš koji dinar, gladan sam, dobio ponudu: – OK, Jana, idemo u trgovinu, kupit ću ti i kruh i mlijeko, koju je odbijao s indignacijom.

Ipak je to bilo prije pedesetak godina kada se živjelo u pristojnoj neimaštini osim onih snalažljivih drugova i drugarica, danas bi to rekli podobnih.

Nećete vjerovati ali i tada su postojali ljudi željni i svjetskih senzacija a ne samo običnih dnevnih potreba pa bi žicali koju siću pred kinom, kakvu cigaretu, lovu za novo piće.

Danas je drugo doba, i to ne naglašavam s nekom nostalgijom jer ona je samo utočište slabića.

Nekada su roditelji bili ponosni svojom djecom koja su preskakala razrede zbog svoje bistrine, bržeg savladavanja gradiva pa i radoznalosti, kada su im najdraža bića osvajala nagrade na školskim natjecanjima, Lidranima, bili perspektivni sportaši s medaljama za svoju izvrsnost.

Bi li Jana, da se, kojim slučajem danas probudi, bio zatečen influencerima, tiktokerima, youtuberima jer sve je to on, početnički doduše, radio u svoje doba: bio je naoružan s beskrajnim viškom samopouzdanja, samo nije imao kameru i društvene mreže koje bi ga proslavile!?

Ima li za njega smisla ona stara poslovica: biti u pravu prije vremena, znači biti u krivu?!

Jadranko Bitenc