Kakav dan!?
Pripovjedač se zaputi u šumu Žuticu po novu dozu začudnosti bogatstva flore na koju nailazi već na samom rubu livade koji je obrastao grmljem trnine, šipka, crnog i bijelog gloga te bazge čiji cvjetovi neodoljivo privlače kukce dok njihovi plodovi imaju važnu ulogu u preživljavanju ptica stanarica.
Na rubovima livade smjestile su se brojne vrste višegodišnjeg bilja od kojih su neke unesene iz Sjeverne Amerike poput zlatošipke (Solidago canadensis) ili čičoke (Helianthus tuberosus/.
Zlatošipka ili zlatnica cijenjena je u narodnoj medicini zbog ljekovitih svojstava za liječenje bubrega i urinarnog trakta, za sprečavanje nastajanja i uklanjanje žučnih kamenaca. Čičoka se isključivo razmnožava vegetativno – gomoljima. Ubraja se u invazivne vrste. Silaža stabljika i listova koristi se kao krma u prehrani stoke. Njezino ulje služi kao terapijsko djelovanje za stabiliziranje šećera i kolesterola, između ostalog.
Ipak, niti jedna od njih nije zanimljiva kao biljka pod nazivom svilenica /Asclepias syriaca /.
Prava svilenica ili pravo cigansko perje je biljka lijepog i neobičnog izgleda. Cvate od lipnja do kolovoza lijepim i bogatim cvatovima koji ugodnim mirisom privlače mnogobrojne kukce.
Zanimljivo je kako su u vrijeme 2. svjetskog rata u Americi naveliko sakupljali svilenkaste plodove i koristili ih kao podstavu za odjela vojnih pilota, dok su kaučuk iz mliječnog soka koristili kao bazu guma za žvakanje.
Svilenica općenito voli sunčana mjesta i pjeskovito i plodno tlo, a osobito poplavna područja u blizini rijeka. Kod nas je vjerojatno “pobjegla” iz vrtova i vrlo dobro se udomaćila po vrbacima duž srednjeg i donjeg toka rijeke Save pa tako i u porječju rijeke Lonje.
Svilenica od cvatnje do ploda
Dvostruka je korist ove Pripovjedačeve šetnje: osim materijala kojeg će montirati za svoj dokumentarac, spoznaja o zdravstvenim vrijednostima biljaka s kojima smo okruženi na ovom području, obogatila je njegovu osobnost uvijek spremnu za učenje i primjenu novih korisnih saznanja.
I trenutak prije, negoli se iz stvarnosti povuče i utone u snove, razbudi se slikar u njemu: zabljesne ga ideja ogromnog slikarskog platna, poput same šume Žutice, prepunog impresionističkog doživljaja zlatošipki, čičoka i svilenica koji bi jednom mogli završiti na zidu galerije.
/Inspirirano dokumentarnim filmom Zorana Ožetskog, Čudesna šuma Žutica – Između dvije poplave/
/Adaptacija: Jadranko Bitenc/
Zoran Ožetski
Završio srednju tehničku školu u Ivanić-Gradu. Od 2006. godine, u vlastitoj tvrtki radi na poslovima video snimanja, monatže i postprodukcije. Pored navedenog, 2012. godine za Javnu ustanovu Zeleni prsten Zagrebačke županije, započinje snimanje srednjemetražnog dokumentarnog filma ( 48 minuta) “Čudesna šuma Žutica – Između dvije poplave” gdje potpisuje scenarij, režiju, snimanje i postprodukciju.