U stvarnom životu ne krekeću samo žabe. U bajkama se žabe ne oglašavaju na svoj poznati način; u bajkama žabe govore ljudskim jezikom i ispod žabljeg lika obično se krije prekrasan princ ili princeza. Možda je to razlog zašto djeca oduvijek vole žabe.

Pripovjedač kao zaigrani dječarac u duši, zanesen ljepotom šume Žutice, uputi se u potragu za stalnim i zanimljivim stanovnikom bara te čudesne šume – gatalinkom /Hyla arborea/.

On zna da ne treba gledati u vodu jer gatalinke se nalaze iznad nje, na trsci i ostalom raslinju koje raste uz osunčane rubove šuma, močvara i bara .
U Wikipediji, između ostalog, piše o njoj:
„Gatalinka pripada najmanjim žabama Europe s tjelesnom dužinom do 3 cm. Jednobojna je, s gornje strane obično svijetlo-zelene boje, dok s donje strane boja znatno varira i može biti sivo-zelena ili mrka. Ženka nakon parenja odlaže jaja u vodu, a mlade gatalinke, nakon preobrazbe napuštaju vodena staništa u srpnju ili kolovozu. Pretežno je aktivna noću. Za vrijeme dugih ljetnih suša, pred kišu se javlja poznatim kreketanjem zbog čega su u prošlosti često korištene kao barometri. Hrani se kukcima.
Obična gatalinka može se naći posvuda na tlu Hrvatske i na popisu je zaštićenih vrsta u Republici Hrvatskoj.“

Svoje ime dobila je prema narodnom vjerovanju da može predvidjeti promjenu vremena.

Zanimljivo je da su ih u nekim dijelovima Hrvatske držali kao kućne ljubimce, u staklenkama u koje bi im stavili male ljestve.

Kad bi se gatalinka popela na vrh ljestvi, značilo bi da se bliži kiša, a kada bi se skrivala dolje, najavljivala bi lijepo vrijeme. Ipak, osim što je zakonom strogo zaštićena i ne smije se držati kao kućni ljubimac, puno je sigurnije pratiti vremensku prognozu.

Specifična je po tome što je, za razliku od ostalih žaba, odličan penjač i većinu dana provodi na lišću i drveću dok noću silazi na tlo kako bi se hranila. Prehrana su joj uglavnom kukci – pauci i leptiri koje uspješno lovi i u zraku.

Za vrijeme parenja mužjaci glasno krekeću signalizirajući drugim mužjacima da se drže podalje. Mužjaci krekeću i da bi objavili ženkama gdje će ih pronaći.

Ispunjen zadovoljstvom što je zašao u svijet još jednog stanovnika šume Žutice, Pripovjedač se, pun energije i dovoljno materijala za svoj ekološki film, vraća u grad u nadi kako će snimljena zvučna kulisa kreketanja gatalinki nadjačati neželjene gradske zvukove.

/Inspirirano dokumentarnim filmom Zorana Ožetskog, Čudesna šuma Žutica – Između dvije poplave/
/Adaptacija: Jadranko Bitenc/