Jednoga dana znatiželjni i opušteni putnik-namjernik zatečeno zastane usred puta šume Žutice. Vrpoljio se, okretao na sve strane, ugasio je motor svoga vozila ali nije znao kamo i na koju stranu krenuti.
Kada se malo primiri, duboko udahne čisti i svježi zrak pa se iskusno prepusti čarolijama šumskog okružja. Makar je znao kako se na putovanje u nepoznate krajolike – ipak – treba posebno pripremiti, prekori svoju lakomislenost.

Kako bi mu samo dobro došao djelić filma Zorana Ožetskog „Čudesna šuma Žutica“, posebno onaj dio kada i Spiker govori a snimljeni materijal se u dokumentarnom ritmu spušta poput nezaustavljivog slapa:

„Šuma Žutica dom je brojnim biljnim i životinjskim vrstama, ali i čovjek je oduvijek živio uz šumu i od nje.

Kroz povijest čovjek je nemilosrdno isušivao močvare smatrajući ih jalovim i smrdljivim te leglom raznih bolesti.

Na sreću, danas se sve više shvaća važnost močvarnih područja, osobito zbog toga što one kontroliraju poplave, čiste tlo od raznih otrova te poput ogromnih spužvi, ovisno o količini podzemne i površinske vode, otpuštaju ili zadržavaju ako negdje želite pronaći milijune kukaca, beskralješnjaka, ptica, riba i razne vodene vegetacije, močvare šume Žutice su pravo mjesto za to.

Osim močvara, u šumi Žutici, stotine je bara i lokvi koje su vrlo važno stanište.

Ako se malo pažljivije pogleda, primijeti se kako vrve životom. Već na prvi pogled velik je broj vodenih kukaca indikator čistoće ove vode. Iako je temperatura vode relativno niska i površina se nalazi pod tankim slojem leda u lokvi, opažaju se nakupine žabljeg mrijesta.

Izuzev raznih vrsta vodenih kukaca i puževa, u ovoj vodi se nalazi i jedan vrlo zanimljiv stanovnik šume Žutice.
Mali vodenjak je uz velikog dunavskog vodenjaka jedan od dvije vrste vodenjaka koja živi u šumi Žutici.
Ovi simpatični točkasti vodozemci iz porodice daždevnjaka, koji inače obitavaju na tlu u blizini vode, u rano proljeće okupljaju se u lokvama izloženim suncu kako bi se parili.

Dunavski vodenjak

Mužjaci za tu priliku razvijaju posebnu leđnu peraju – krestu koja se od glave proteže do kraja repa. Unatoč raskošnoj kresti i zavidnoj plesnoj tehnici, mužjak će morati uložiti još mnogo truda kako bi osvojio ženku. Nakon što ženka odabere mužjaka, on joj predaje svoje spermatofore koji će se oploditi u njenom tijelu. Ženka polaže od 100-300 jajašaca iz kojih će se nakon tri tjedna izleći vodene ličinke. Za nekoliko mjeseci one će se preobraziti u male vodenjake i izaći će na kopno, naravno ako prežive susret s ovim predatorom.

Napuštajući male vodenjake nailazimo na rezultate noćne aktivnosti jednog od najvećih graditelja među životinjama – dabra.“

Tu bi sigurno zastao i bacio se u pretraživanje svoga mobitela kako bi se dokopao broja osobe koja je godine i godine posvetila proučavanju šume Žutice jer ga je posebno intrigirala istina o naseljavanju dabrova u šumi Žutici.
Kako nije imao sreće, jer je, očigledno, Pripovjedač bio zauzet, kao iskusan putnik-namjernik, izvadi pripremljeni sendvič kojeg će smazati do slijedećeg pokušaja kako bi dobio priželjkivanu osobu na mobitel.

Dobar tek.

/Inspirirano dokumentarnim filmom Zorana Ožetskog Čudesna šuma Žutica – Između dvije poplave/
/Adaptacija: Jadranko Bitenc/