U prethodnoj epizodi zastali smo taman kada je Pripovjedač pomislio kako život smeđih žaba u doba parenja poprima, gotovo, pravi fašnički ugođaj: svi su dobro raspoloženi, glasni, veseli, raspjevani kao da su izašli iz nekih Ezopovih basni koje smo imali kao lektirne naslove kada smo bili djeca.
Većinu godine život mužjaka močvarne smeđe žabe (Rana arvalis N.) nije nimalo poseban osim kada dođe red za parenje.
Mužjaci koji inače izgledaju isto kao i ženke, u dane parenja, poprimaju plavu boju kako bi privukli pozornost što više pripadnica ženskog spola. Oni s intenzivnijom bojom osvojit će više ženki i tako si osigurati potomstvo. Treba znati odjenuti pravu odjeću kada se kreće u zavođenje.
Oni ženke pokušavaju zadiviti i glasanjem, a kada im to uspije, hvataju ih prednjim nogama oko prsa i ne ispuštaju sve dok ženka ne položi jajašca.
A na sasvim drugom kraju šume događa se nova zanimljivost: tu se može vidjeti posebna vrsta žaba koja, baš u ovo doba godine, napušta sigurnost svog kopnenog skloništa, izlaže se pogibelji i stiže do mjesta gdje se i sama izlegla, ali ovog puta dolazi kako bi produljila vrstu.
Osim u vrijeme parenja, ova “zlatooka” žaba svoj život provodi dalje od vode.
Smeđa krastača (Bufo bufo L.) noćna je životinja koja se danju skriva na vlažnim staništima ispod srušenog drveća dok noću izlazi kako bi se hranila kukcima, puževima i ostalim manjim životinjama.
Za razliku od drugih žaba, svojih 3000–8000 jajašaca, polaže u dugačkim trakama koje omotava oko vodene vegetacije poput niske bisera. Ne brine se za svoje potomstvo zato i stvara veliki broj jajašca omotana želatinom iz kojih se izlegu punoglavci da bi, nakon 2-4 mjeseca, postali novi stanari šume Žutice.
I za kraj vratimo se Ezopu koji u basni Žaba i bik opisuje otresitu žabu kako se silno napuhavala želeći postići veličinu bika ali se rasprsnula kada je dotakla svoje granice. Ako smo dobro upamtili moralni poučak kako sva stvorenja ne mogu postati toliko velika kao što to sama misle, možemo reći da smo imali korist od čitanja lektire u nižim razredima osnovne škole.
/Zoran Ožetski/
/Inspirirano dokumentarnim filmom Čudesna šuma Žutica – Između dvije poplave/
/Adaptacija: Jadranko Bitenc/
Zoran Ožetski
Završio srednju tehničku školu u Ivanić-Gradu. Od 2006. godine, u vlastitoj tvrtki radi na poslovima video snimanja, monatže i postprodukcije. Pored navedenog, 2012. godine za Javnu ustanovu Zeleni prsten Zagrebačke županije, započinje snimanje srednjemetražnog dokumentarnog filma ( 48 minuta) “Čudesna šuma Žutica – Između dvije poplave” gdje potpisuje scenarij, režiju, snimanje i postprodukciju.