Pripovjedač je odrasla osoba. On ima i svoje ime, a zapravo je jedan običan dječak čiste duše. Bez imalo straha, uz potrebnu dozu radoznalosti, zakorači u tu šumu Žuticu koja se nalazi na samim vratima najvećeg zaštićenog močvarnog područja – Lonjskog polja.

U šumu nije zakoračio ili zalutao kao običan turist željan senzacija.

On je svoje slobodno vrijeme posvetio proučavanjima listajući enciklopedije, znanstvene članke a onda i internetske stranice kako bi opravdao svoju misiju ulaska u svijet šume Žutice: zato i je rođen spreman ma što ugledao kroz okular svoga fotoaparata i kamere.

Tako je znao da u je svakoj poplavnoj šumi najznačajniji element, koji određuje razvoj vrsta i šumskih staništa upravo – poplavna voda.

Proljeće je i Pripovjedač odmah osjeti kako ga je šuma prigrlila; kako su nestale sve one dnevne frustracije koje je čistio iz sebe dovozeći se do samog ulaza gdje će ostaviti auto.

Topljenjem snijega i pojavom proljetnih oborina stvorila se ogromna količina vode za koju riječna korita Save i njenih pritoka nisu dovoljna pa se veliki dio razlijeva u prirodna poplavna područja u koja spada i Žutica.

Najniži dio šume se tada pretvara u jedno veliko jezero iznad kojeg se izdižu krošnje hrasta lužnjaka, poljskog jasena crne johe i vrbe.
Poplave je pošteđena tek manja šumska površina, odnosno viši dijelovi, takozvane grede. Nakon što se vode vrate u korita rijeka, svuda u šumi započinje eksplozija života.

Mnogobrojne biljne i životinjske vrste ubrzano kreću u novi životni ciklus kako bi do dolaska jesenskih poplava zametnule novo sjeme odnosno stvorile potomstvo i tako si osigurale budućnost.

To je pravi izazov za Pripovjedača: odluči cijelu godinu promatrati raznolikost biljaka i životinja te pratili njihov razvoj upravo između dvije poplavne sezone u “Čudesnoj šumi Žutici”.

/Zoran Ožetski/

/Inspirirano dokumentarnim filmom Čudesna šuma Žutica – Između dvije poplave/

/Adaptacija: Jadranko Bitenc/