Program Muzeja Ivanić-Grada u 2017. godine odlučili smo zaključiti skromnom, ali s puno srca i ljubavi postavljenom izložbom koju smo nazvali BOŽIĆNA NOSTALGIJA. Postavljena je u sjećanju na legendarni FOTO STUDIO BUBENIK koji je djelovao u Ivanić-Gradu u vrijeme od 1937. do 1978. U pripremi izložbe pomogla nam je obitelj Bubenik, a posebno g. Branko Bubenik, na čemu od srca zahvaljujemo. Vjerujemo da je naša izložba prvi korak na putu uređenja i registracije ove vrijedne zbirke zavičajne baštine Ivanić-Grada.
Fotograf Stanko Bubenik rođen je 1913. godine u Popovači, kao najmlađe dijete Antona Bubenika, stolara i Ane Bubenik, rođene Blažek.
Već 1914. Anton Bubenik odlazi u 1. Svjetski rat u Galiciju. Ranjen je kopljem u prsa, zarobljen te je u zarobljeništvu u Sibiru proveo sedam godina. Nakon vijesti da je ubijen, njegova udovica Ana brinula se sama o šestoro male djece.
Ipak, Anton se vratio i pokrenuo stolarsku radionicu u kojoj je radio sa svoja dva sina. Mali Stanko Bubenik u Popovači je završio pučku školu, a 1927/28. kao đak-putnik završio je građansku školu u Ivanić-Gradu. Od početka 1928. godine radi kao šegrt kod svoga ujaka Vilima Jenčika (diplomirao kiparstvo u Pragu) koji je u Cerniku otvorio knjižaru i fotografsku radnju.
Godine 1930 postaje kalfa, a od 1933. do 1935. služi vojsku u Pragu u foto-jedinici avijacije (snimanje i obrada avionskih snimki, na aerodromu Letna (danas stadion NK Slavija!).
Nakon povratka vraća se kući i traži posao. Na kratko radi na Jadranu, no, bez velikog uspjeha te se pješice vraća doma u Popovaču i ostavlja zapis o tom putovanju.
1937. polaže majstorski ispit u Zagrebu, a 15. travnja 1937. otvara svoju prvu radnju – foto ateljer u bivšem Slivarovom kinu na „Kokošarskom placu“ (u dvorištu kuće na današnjoj adresi Kundekova 15). U svibnju iste godine dobiva u Čazmi „obrtnicu za foto-radionu u Ivaniću“ i započinje jednu od ivanićkih legendi 20. stoljeća.
Već u svibnju 1938. ženi se sa Maricom Petek iz G. Šarampova i kako nisu imali novaca za stan, živjeli su skromno iza zavjese u foto studiju…Upravo tamo, iza zastora foto-atelijera u starom Slivarovom kinu na „Kokošarskom placu“(prvo kino u Ivanić-Gradu), u travnju 1940. rodio se mali Branko…i možda nije slučajno naslijedio tatinu sklonost fotografiji, a posebnu ljubav pronašao u kinematografiji kojoj je posvetio velik dio života.
Iste 1940. godine Stanko Bubenik iznajmljuje dio kuće Ilije Trulca, opančara u Savskoj ulici, blizu mlina, s radionom i stanom. Tu su se, u vrijeme rata, rodile i kćeri, Ivanka i Kristina. Srećom, njihov otac kao češki državljanin nije bio pozvan kao vojnik u rat te je mogao nastaviti s radom i u vrijeme kad su Ivanićem harale vojske pod raznim zastavama…u njihovom dvorištu u štali bio je neko vrijeme smješten i vod Kozaka.
Poslije rata uključio se u Obrtničku zadrugu i zbog nestašice foto-materijala, radio je kao drvosječa u šumi Žutici…, no, već 1947. kupuje vrlo trošnu staru kuću u Kundekovoj br.5 koju uređuje skupa sa ženom Maricom. 1950. godine dobiva državljanstvo SFRJ i dozvolu za rad u Ivanić-Gradu gdje zbog kvalitete rada, druželjubivosti i raznovrsnih dodatnih aktivnosti stekne velik krug prijatelja i naklonost šire javnosti.
Bio je inicijator osnivanja i aktivni član „Šah kluba Ivanić“ koji je okupljao u gradu brojne šahiste iz zemlje i inozemstva, bavio se vinogradarstvom, a fotografija mu je postala puno više nego izvor sredstava za život. No, radio je stvarno puno. Samo za osobne dokumente snimio je preko 20.000 ljudi iz grada i šire okolice. Slikao je po selima i u radnji, a njegove su fotografije kroz godine bilježile djecu kako rastu i slave rođendane, pričesti i krizme, mlade parove i vjenčanja, školsku djecu na kraju nastavne godine… No, volio je slikati i portrete, svakovrsna događanja u gradu i na selu, stare zgrade u Ivanić-Gradu i posljednje ostatke ivanićke tvrđave. Nažalost, album s tim slikama „izgubio“ se negdje u Ivanić-Gradu. Možda će upravo ova izložba pomoći da se konačno pronađe i pohrani u muzeju grada.
Godine 1978. Stanko Bubenik odlazi u mirovinu. Unatoč tome što se i dalje bavio fotografiranjem, teško je prihvaćao brze promjene koje je nametala nova fotografska tehnika s malim priručnim aparatima i mogućnostima snimanja u boji koja je činila fotografiju pristupačnom i nedarovitim amaterima. Za Stanka Bubenika to je značilo i kraj jedne grane umjetnosti kojoj je posvetio gotovo čitav život.
Umro je, u 76. godini života, početkom rujna 1989. i na posljednji počinak ispratio ga je gotovo cijeli Ivanić.
No, priča o fotografiji u obitelji Bubenik time nije završena. Nastavlja ju „mali Branko“, rođen iza zastora tatinog prvog foto-studija u travnju 1940. godine.
Branko Bubenik je 1974. diplomirao na Akademiji za kazalište, film i TV, magistrirao, a 1997. i doktorirao na odsjeku informacijskih znanosti Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Velik dio života posvetio je podučavanju kino-amatera u školama i studentskim klubovima, a posebno je vrijedan njegov doprinos razvoju arhiva audio-vizualnih zapisa, posebno u sklopu RTZ i HRT gdje je bio zaposlen od 1961. do 2005., a bio je i u najvišim tijelima FIAT/IFTE, svjetske organizacije TV arhiva gdje je bio neko vrijeme predsjednik komisije za stručno obrazovanje TV arhivista.
Uz brojne nagrade i priznanja koje je primio za rad na razvijanju tehničke kulture, objavio je i više od 200 stručnih i znanstvenih radova o zaštiti AV dokumentacije. Dio njegovih AV zapisa imat ćemo priliku vidjeti i u sklopu naše izložbe.
Kako je izložba dotakla vrijeme Božića, prostor u kojem prikupljamo i pomalo predstavljamo građu za budući stalni postav i fundus Gradskog muzeja odjenuli smo u tradicijsko ruho etnografske baštine naše Posavine. U prikupljanju građe pomogli su nam članovi KUD-a Dubrovčak Lijevi i Topolje, obitelj Prodan iz Zaklepice, te članovi udruge Prijatelji baštine-Amici hereditatis, Ivanić-Grad, a u prijevozu članovi DVD Dubrovčak Lijevi. Svima iskrena hvala. Posebnu zahvalnost dugujemo Marku Klaku, svestrano angažiranom prijatelju baštine iz Dubrovčaka Lijevog na učinkovitoj pomoći u organizaciji, koordinaciji i stručnom postavu izložbe.
I na kraju – dragim prijateljima i posjetiteljima našeg muzeja te svim ljudima koji svojim životom i radom unose radost i vjeru u smisao svega što donosi novi dan, želimo sretan i blagoslovljen Božić te vedru, zdravu, dobrim mislima i djelima okrenutu novu 2018. godinu, proglašenu Godinom europske kulturne baštine!
Vaš Muzej Ivanić-Grada
Postav izložbe: Vida Pust Škrgulja i Marko Klak
Priprema plakata i deplijana: Vida Pust Škrgulja
Fotografije: Stanko Bubenik, obiteljski arhiv Bubenik
Tisak: LINEA d.o.o. , prosinac 2017.
BOŽIĆNA NOSTALGIJA u sjećanju na legendarni FOTO STUDIO BUBENIK
IZLOŽBA SE OTVARA 20.12.2017. U 18.30
I OSTAJE OTVORENA DO 20.01.2018.
