Muzej Moslavine u Kutini od 26. ožujka do 14. travnja 2016. godine bio je organizator i domaćin 4. likovnog trijenala Moslavine (prvi je održan 2005. godine). Ova i kolumna Dragutina Pasarića sljedećeg tjedna vezane uz taj događaj s portretima umjetnica s ivanić-gradskog područja: Ivane Ožetski i Izabele Hren. Kreativnošću, ali i do međunarodne razine zavidnim biografijama zaslužuju osobitu pozornost. Organizacijski i stručno za uspješni trijenale (ove godine okupio je 16 akademski obrazovanih umjetnika) osobito odgovorno brine Mladen Mitar prof. kustos kutinske Galeriju Muzeja Moslavine. Čini to istraživački, odabirom radova i nadasve kritičkim pristupom. Prenosimo što je zapisao, zatim rekao na otvorenju, ili u tumačenju posjetiteljima ove reprezintativne izložbe
IVANA OŽETSKI – SLIKANJE SJENAMA DO KONTEMPLACIJE
piše: Dragutin Pasarić
Ivana Ožetski rođena je u Zagrebu 1971. godine. Završila je Školu za primijenjenu umjetnost i dizajn, slikarski smjer, u Zagrebu. Godine 1998. diplomirala je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, pedagoški odjel, smjer slikarstvo, u klasi prof. Eugena Kokota. Kao vanjski suradnik različitih produkcijskih kuća bavi se ilustracijama i scenografijom. Sudjelovala je u izradi nekoliko dokumentarnih i igrano-dokumentarnih filmova, serija i TV emisija. Članica je Hrvatskog društva likovnih umjetnika i Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika. Aktivno izlaže od 1994 godine. Polaznica je poslijediplomskog studija slikarstva i videa (prof. Gustav Gnamuš, prof. Srečo Dragan, doc. Dušan Bučar) na ALUO Ljubljana, s magistarskom temom “Slikanje sjenama”. Od 2009. voditeljica je projekta Otvoreni atelier – Ožetski u Ivanić-Gradu. Godine 2011. boravila je u Grazu kao stipendistica u tromjesečnom rezidencijalnom programu Rondo Studia Graz, gdje je ostvarila projekt “Babel we are not mad with You”. Dobitnica je nekoliko nagrada.
Ivana Ožetski stalna je sudionica Likovnog trijenala Moslavine, pa tako i ove godine pokazala je inventivnost u istraživanju likovnih medija. Njen tematski interes „Slikanje sjenama“ za nju je neprestance prostor „nepoznate zemlje“, obilje pristupa gdje polazi od Platonove antičke ideje, da je ovaj svijet sjena svijeta ideja, a umjetnost sjena sjene. Nad njenim platnima možemo, ovisno o recipientu doživjeti višeznačno, kao čistu poetsku apstrakciju (u karton tisku) u uvijek novoj kolorističkoj emanaciji ili tražiti neki viši smisao u „slikanju sjenama“ koje nas vode od figuracije ka plohi i do analize „sjena“ u vizualnim medijima.
Na svojoj autorskoj izložbi u Kutini svojevremeno je maštovito pokazala kidanje granica između medija. Mediji nas u ime informacije. zatrpavaju sjenama „Iluzija se nudi kao zbilja, a stvarnost je postala predmet vjerovanja“ rekao je Jean Baudrillard. Prikazana sjena nosi samo vidljivost na štetu nepoznate zbilje. Za Ivanu je bitna realizacija ideje koja bi trebala potaknuti promatrača na kontemplaciju. Stoga se česta konceptualna ideja provlači kroz mnoga njezina djela.