Mes(s)ija

Ovih dana do mene došla vijest da Lionel Messi duguje porez. Najvažniji dio te vijesti je da će ići na sud i da će porez morati platiti ?!
Druga vijest ovih dana koju sam upamtio je bila poruka Svetog oca vidjelicama u Međugorju kako bi mogli više štovati vjeru, a manje graditi dvore i baviti se vjerskim turizmom !
Ovo je bilo umjesto uvoda, poveznicu između ove dvije vijesti potražite u tekstu.

M E S (S) I J A

piše: Goran Cerovečki

Kada ovu vijest o najboljem nogometašu svijeta čuju u SAD, Francuskoj, Islandu, Rusiji ili recimo u Sloveniji nikoga ne zanima što se radi o planetarno poznatoj osobi već to kako se netko usudio ne platiti porez.

Kod nas je reakcija nešto drukčija jer ne platiti porez ( pogotovo ako si poznata ili visoko pozicionirana osoba ) nije nikakvo čudo. Porez je obavezan za sirotinju – naše radnike i umirovljenike.

Za Monaco kažu da je porezna oaza. Bolju oazu za neplaćanje (čitaj „utaju“) poreza još nisam vidio. U svim normalnim političkim sustavima u svijetu temelj funkcioniranja države je platni sustav tj. plaćanje poreza.
Sam politički način vladanja državom (monarhija, kraljevina, republika) je manje bitan. On može biti različit, a ovisi o volji biračkog tijela koje će odlučiti o društvenom uređenju u datom momentu. Porezni i platni sustav su druga stvar. Oni su temelj snage pojedine države koliko god nas učili da je najveća vrednota čovjek. Pogotovo u našoj zemlji.

U Hrvatskoj se vrijednost pojedinih ljudi može izmjeriti novcem. Pa tako kupujemo zastupnike, članove predsjedništva, suce u nogometu, glasove u lovačkom društvu. Sve ima svoju cijenu i svima smo spremni platiti, osim državi . Na svaki mogući način Hrvat gleda zahebati državu pogotovo oni dubljeg džepa. Većinom je njihov džep dublji samo i isključivo zato što su shvatili kako državi NE DATI ono što je propisano.

Ti naši „uvaženi“ članovi zajednice koje samo budale gledaju sa strahopoštovanjem, a pametni s prijezirom su u biti u svom poslu bolji golgeteri od Lionela Messija jer oni državi zabiju svaki dan i to do kraja. Ipak, Messi ( ako se dokaže da je dužan )će na kraju platiti porez i proći sud i sramoćenje, a ovi naši će osramotiti sud i državu jer porez vjerojatno neće platiti.

Nema dugo izdali smo registar poreznih dužnika koji sam dobrim dijelom i pročitao i potražio neke nama dobro poznate osobe u njemu. Od iznosa u registru još me danas boli glava. Registar je poslužio za opću sprdačinu i takmičenje „uvaženih“ koji su na terasi gradskih ( ni Ivanić nije iznimka) kafića zurili u ogromne zaslone svojih skupih telefona i smijali se onome koji je dužan najmanje poreza. Smijali su se svima nama, čak i Messiju koji će platiti svoj dug dok oni neće.

Još jedna priča iz Hrvatske su predsjednici i odgovorne osobe nevladinih kao i svih drugih udruženja i udruga na svim razinama, koji su i sami u registru poreznih dužnika ali nemaju srama kandidirati se na natječaje i uzimati novac za svoja udruženja, klubove i slično. Pod maskom javnog dobra duboko grabe iz proračuna svake godine znajući da u njega već godinama nisu uplatili ni lipe i to isključivo svojom krivnjom.

Onda će netko reći da nismo bolji od Monaca. Kod njih je porez mali, ali ga se platiti mora dok je u isto vrijeme kod nas porez veliki ali ga platiti moraju samo mali.

Veliki ga kod nas nisu obvezni platiti, baš suprotno, još ih i nagrađujemo iz iste te porezne mase. Jednom riječju debilana za nas, a Monaco za njih.

U uvodu sam spomenuo i poruku Sv. Oca vidjelicama u Međugorju. Poveznica je to što se njima ukazala Gospa, a našim „uvaženim“ se ukazao Mes(s)ija). Ukazivati će im se svakodnevno dok god su u prilici s jedne strane u proračun ne uplaćivati ništa, a s druge strane iz njega uzimati u svrhu svog „rada za boljitak svih nas“. I jedni i drugi su na svojim ukazanjima izgradili dvorce i privatna carstva. Jedni se mole Bogu na nebu, drugi Bogu na Gornjem gradu i primaju nagradu za svoju molitvu dok mi primamo njihovu pokoru.

Znam da će ovaj tekst naići na osudu onih koji štuju Boga, ali moj stav o vjeri je poznat.
Želio bih da svi oni koji od devedesetih „ližu“ oltare, poštuju Boga koliko istinskog i pravog vjernika poštujem ja, Međugorja i slična čuda ni meni ni njima ne bi bila potrebna.
Ne bi trebali čudesna ozdravljenja jer bi imali dovoljno novca da platimo najbolje liječnike, a pogotovo ne bi trebali nikoga da mi govori da ljubim bližnjeg svog jer to bi trebalo biti u prirodi svakog normalnog i dobrog čovjeka . Ako to nemaš nijedna te vjera ni udruga tome neće naučiti.

Goran Cerovečki

Ako još niste, sada možete lajkati portal Volim Ivanić