Nakon predivne vožnje brdskom prugom kroz bezbrojne tunele pitoresknim krajolikom od Hattona stižem u mjesto pod nazivom Ella. Smještam se u hostelu mame Pathme da Silva. Po prezimenu odmah shvaćam da je netko u obitelji morao biti Portugalac.
Poduzetna mama odmah mi je ponudila besplatnu hranu ako joj pomognem da iznajmi slobodne sobe. Naravno da sam na ponudu pristao i odmah otišao na željezničku stanicu čekati prvi vlak pun turista te “upecao” njih 6 za dvije sobe.Nitko sretniji od mame Pathme i mene.
U samom mjestu i nema bas nešto za vidjeti,obično brdsko mjesto sa glavnom ulicom i nekoliko restorana te mnoštvom hostela.
Od samog mjesta mnogo je zanimljivija okolica. Jedno od zanimljivih mjesta je Rock Ella udaljen oko dva sata hoda kroz plantaže čaja i polja rize. Osim spomenutog tu su Litlle Adam’s peak, te obližnja tvornica -plantaža čaja i obližnji vodopad.
Tri dana u Elli su prošli brzo, a ja sam barem malo zaliječio lijevo koljeno koje je strasno boljelo još od uspona na Adams Peak. Iz Elle možete otići na jug ili na istok. Ja sam otišao na istočnu obalu jer tamo je sad mrtva sezona, nema valova pa nema ni surfera, a to znaci da su cijene niske, dok je na južnoj obali rekli bismo špica sezone i sve je puno turista,a to znaci i paprene cijene svega.
Krenuvši istočno nakon nekoliko sati vožnje stižem u predivni Arugam Bay – raj na zemlji s pješčanim plažama dugih po nekoliko kilometara.Pronalazim odličan hostel čiji je vlasnik rođen u Sri Lanci ali odrastao u Italiji točnije u Milanu. Čim je vidio moju putovnicu nasmijao se i rekao – konačno netko iz susjedstva.
-
- Ella – polja riže
-
- Ella – beračice čaja
-
- Ella – plantaža čaja
-
- Arugam Bay – plaža
-
- Arugam Bay – plaža
-
- Arugam Bay – ribari
Tamo je bio i Perry iz Nizozemske čovjek koji čeka da prođe mjesec dana pa da se vrati opet na 6 mjeseci u Indiju, te Jurgos iz Grčke koji obilazi Sri Lanku biciklom. U veselom društvu uživali smo pet dana večinom se izlezavajuci ispod palmi i pijući pivu. To je zapravo bio oporavak od napornog putovanja neudobnim autobusima i odmor bolesnog koljena. Naravno čim je koljeno malo prizdravilo otišao sam šetati po plazi kako bih “istražio” okolicu, gledao ribare kako donose ulov na obalu te se potom cjenkaju kako bi je što bolje prodali odnosno kupili.
Tih pet dana raja u Arugam bayu brzo je završilo. Sjedam u prvi jutarnji bus te odlazim do Monaragale kako bih tamo presjeo na bus za Colombo. Bio je to naporan put koji je trajao osam sati no preživio sam. Tu je kraj moga boravka u Sri Lanci. U Negambo čekam sutrašnji let za Maleziju.
Mario Pavun Keyo
Ako još niste, sada možete lajkati portal Volim Ivanić
