Ujutro sam ulovio prvi vlak koji ide za Ellu,Nuwara Eliyu te za meni vrlo važan grad Hatton,odakle trebam uloviti bus za Delhouse,odakle počinje uspon.
U vlaku nije bilo mjesta za sjedenje tako da sam se jedva nekako uspio ugurati i stajati odnosno sjedit na ulazu. Tako prepun vlak juri kao i kod nas u Hrvatskoj – fantastičnom brzinom od 40 kilometara na sat 🙂 .
U vlaku je vrlo zanimljivo jer je prepun domaćih ljudi koji idu na hodočašće na Adam’s Peak. Praznik je Dana neovisnosti kojim se obilježava dan kada je 1948 godine Sri Lanka postala samostalna i neovisna država. Slučajno u vlaku upoznajem trojicu mladića iz Colomba koji također idu na Adam’s Peak. Pitaju me da li im se želim pridružiti .Naravno kažem, pa ne mogu imati bolje vodiče od njih.
U Dalhousie na brzinu jedemo – naravno rižu i curry te žurimo prema rijeci da se operemo prije početka hodočašća. Nakon kupanja, spremamo se i ostavljamo stvari na čuvanje u lokalnoj trgovini svega i svačega.
Na samom početku uspona nalazi se manji hram gdje se molimo Budi da nam pomogne da uspijemo doći do vrha. Sam početak uspona zapravo je lagana šetnja uz razgovor. Imamo vremena napretek. Krenuli smo u kasnim popodnevnim satima tako da imamo cijelu noć za hodanje do vrha gdje ćemo, ako stignemo, doživjeti nevjerojatno lijep izlazak sunca. Usput kupujemo vrećicu bombona i dijelimo ih djeci i starim ljudima koji idu prema dolje. Treba im energije a i dobro je činiti dobro 🙂 . Uglavnom osjećam se kao da hodočastim u Mariju Bistricu, nema bas neke prevelike razlike,osim imena Boga i molitvi.
Putem do gore ima puno odmorišta gdje ljudi sjede, odmaraju, popiju čaj ili vodu. Do vrha nas dijeli još 5500 kamenih stepenica.
Zanimljivo je putem vidjeti kako očevi nose malu djecu, kako starice idu stepenicama, onako jednu po jednu, polako, mirno i u molitvi. Pomoći nekome na putu prema gore je najljepša stvar koja vam se može dogoditi.
Nakon dvije trećine puta došli smo do mjesta gdje se moli i ostavlja igla, konac te mala vrećica hrane. Igla se zakvači za obližnje stablo dok se konac razmotava do kraja te se tako odaje počast Budi koji je prema legendi bivao na ovom brdu i meditirao.
Zašto igla i konac !? Prema legendi ovdje je jedna seljanka Budi zakrpala njegovu odjeću.
No dobro, nakon obavljenog rituala put prema gore postaje osjetno strmiji i naporniji ali ništa što se nebi moglo izdržati. Konačno stižemo na vrh Adams Peaka gdje na brzinu pronalazimo kutak gdje ćemo se smjestiti. Cijeli vrh je jedan veliki hram.
U samu unutrašnjost hrama, gdje je otisak Budinog stopala, ulazi se u koloni i bosonog.
Adam’s Peak, Adam’s Mount, Tamil Sivanolipatha Malai, Šri Pada i Planina leptira – sve su to nazivi za istu planinu. Visoka je 2243 metra, a strmo se izdiže iz središnjeg dijela Šri Lanke. Iako nije najviši, već četvrti po visini vrh te zemlje, sigurno je najposjećenija planina na tom prekrasnom otoku.
Vrh planine mala je zaravan površine 22 × 8 metara. Na njoj se nalazi reljef u kamenu za koji se vjeruje da je otisak stopala. Hindusi vjeruju da je to otisak stopala Šive, muslimani i kršćani vjeruju da se radi o tragu Adama, koji se ovdje našao kad je izbačen iz raja, a budisti su uvjereni da je trag napravio sam Buda. Naravno, svađe oko toga nema. Svatko dolazi u miru slaviti svoju vjeru i klanjati se svome bogu ili bogovima.
Na izlasku iz samog hrama nalazi se veliko zvono,svatko zazvoni onoliko puta koliko je puta bio na tom svetom mjestu.
Nakon moje zvonjave – hhhaaa jednom ali meni vrijedno, pronašli smo „svoje mjesto“ gdje ćemo dočekati jutro
.
Ne znam koliko ljudi je bilo u tom hodniku/tunelu ali sigurno vise od stotinu.Vrijeme za ustajanje brzo je došlo .Kompasom sam odredio gdje je istok te smo krenuli na tu stranu kako bi se smjestili na stepenice koje okružuju hram i stajali kao ptice u redovima čekajući sunce.
Došao je dan , ali sunce se zbog previše oblaka baš i nije vidjelo ali to nije umanjilo naše oduševljenje tim svetim mjestom.
Ubrzo smo krenuli prema dolje. Svi smo počeli osjećati popriličnu bol u koljenima, ali ipak smo uspjeli sići.
Po silasku ponovno smo se okupali i naravno došlo je vrijeme za rastanak od mojih prijatelja.
Hvala Rodrigo, hvala Priyantha, hvala Madu – bohoma istuti .
Mario Pavun Keyo
Ako još niste, sada možete lajkati portal Volim Ivanić
