Evo mene opet iz suncem okupane Sri Lanke. Nakon Dambulle i Piduranagale, autobusom sam se uputio u sveti budistički grad Polonnaruwu. Drdanje u busu trajalo je gotovo 2 sata. Uz nesnosnu vrućinu, prašinu i glazbu sa radija, ipak sam uspio zaspati sve do mjesta Pollonaruwi. Nakon što sam se smjestio, odšetao sam do obližnjeg jezera odnosno umjetne akumulacije koju je davno prije dao iskopati neki kralj. Obala jezera duga je oko 42 kilometra i zaštićena je nasipom koji na mjestima doseže visinu i do 20 metara. Tko god ga je gradio taj se je naradio 🙂 .Mario Pavun Keyo – naš Kloštranac, svjetski putnik i fotograf, u kolumni “Svijet to sam ja” samo za čitatelje našeg portala donosi zanimljivosti sa svojih putovanja po dalekim zemljama…
Šetajući uz jezero naišao sam na perače rublja koji rublje peru na isti način kao i oni u Indiji – znači kamen, malo deterđenta i sapuna pa udri s rubljem po kamenu. Nakon gotovo skoro 3 kilometra dolazim do hrama Potgul Vihara. Hram Potgul Vihara nalazi se u južnom dijelu Polonnaruwa. Sagradio kralj Parakramabahu.
Nakon Potgul Vihara otišao sam do najvažnijeg hrama Gal Vihara ili “Stojećeg Bude”. Kamena statua Stojećeg Bude visoka je sedam metara. Glavna atrakcija Potgul Vihara su četiri Budine slike uklesane u granitnoj stijeni. Šetajući uz jezero sreo sam ogromnog Varana, gustera koji stvarno izgleda pomalo zastrašujuce kada ga sretnete šetajući uz cestu. Dan sam završio posjetom lokalnoj tržnici.
Drugo jutro sam iznajnmio bicikl, te odjurio na vožnju po nasipu oko jezera sve do kraljevske ljetne rezidencije, odnosno onog sto je od nje ostalo. Daljnji obilazak omelo je strašno nevrijeme s kišom koja me prisilila da se vratim i napišem sve ovo.
Pozdrav i do pisanja iz nekog drugog grada.
Mario Pavun Keyo
Ako još niste, sada možete lajkati portal Volim Ivanić
