Oglašavanje na internetskim portalima postao je uobičajeni vid reklamiranja.

„Tako se često događa da vam, nakon što ste jednom guglali neki proizvod, idućih dana iskaču oglasi vezani baš uz taj proizvod. Mnogi ljudi kazat će da im je određeni proizvod počeo iskakati i nakon samog razgovora“.

Odmah zasvijetli ona žarulja koja tako voli teoriju zavjere: prate me, ne daju mi mira, pod kontrolom sam /a kontrolac u školi je odavno zaboravljen/, ne daju mi disati, lažu, zaglupljuju, samo mi nameću svoje zablude a ja se baš ne dam, novostečenu slobodu mišljenja nakon godina i godina „jednoumlja“ mi nitko ne može dokinuti, ja sam svoj, bistar i rođen spreman, pogotovo kada anonimno na portalima pišem o važnim stvarima koje sam i tako čuo na tim raznovrsnim prozorima u svijet: telki ili portalima koji su postali medij mojih frustracija.

‘Ej, niste toliko važni da bi vas netko pratio, ne umišljajte si, ali da bi vas zagnjavio neki slučajni prolaznik, e, tu baš morate imati sreće da ne naletite na rastrošne gubitelje slobodnog vremena. Takvim likovima životni se porivi sastoje od pauza u kojima se beskrajno dosađuju i vas, koji ste upravo postali meta samo zato što ste se u krivo vrijeme zatekli na krivom mjestu, na tom putu dobrica zabrinutih i zagubljenih lica i dosadnjikave retorike a koji su, kakva književna sreća, odavno svoje mjesto rezervirali u literaturi Čehova, Kovačića i ostalih nadarenih literata i realista koji su proslavljali ljude osuđene na život a da oni nisu o tome pročitali niti retka. Ako i jesu, bili su na pogrešnoj strani lektire. Baš kao neshvaćeni pjesnici koji boluju od nepismenosti.

I dok reklame odmičete od sebe a da ih niste niti pročitali, jer, bože moj, ne zanimaju vas, niste na tu stranicu došli proučavati ponude kako potrošiti novac, udarate spasonosne x-eve koje, ipak, u stvarnom životu ne možete primijeniti na gnjavatixe koji vam se nacrtaju na putu a nisu iz nekog zabavnog stripa kojeg ste nekada obožavali.

Zašto bi vaš život podnosio ometanje koje niste tražili!?