Još jedna uspješnica Bučijade, 17. po redu, uz Festival igračaka, Ivanić-Grad je učinila središtem Lijepe naše prvog listopadskog vikenda 2021. usprkos zamkama toga, za sada, neiskorijenjenog virusa koji nam je poremetio svakodnevnicu.

I bez vlakića zvanog Bučko, ljudi su u niskom startu čekali, baš kao nekada mi, stariji, kada smo željeli odrasti, kako se priključiti zdravom životu na čistom zraku u sportskom gradiću pokraj Zagreba stvorenom po mjeri čovjeka, kako se volimo predstavljati.

I svi, gotovo svi građani ovoga mirnoga, pomalo pospanog, grada živnuli bi u danima kada buča zavlada i srcima i dušama svakog dobronamjernika: dodajemo jelima bučno ulje, gutamo za zdravlje poneku svakodnevnu žlicu ili ispijamo bučino kraft pivo. Grad je dočekao svoje drage goste, jer konačno ne radimo to samo zbog sebe nego svih mogućih radoznalaca, turista iz okolice koji se vole opustiti na ivanićgradski bučarski način u ovo doba godine.

I sam grad, koji čine marljivi, inovativni i kreativni pojedinci i udruge, samo da spomenem udrugu Žabe, kao zaštitni znak gotovo svake manifestacije na kojoj se razvija i osmijeh od uha do uha i lagoda i sve one silne navale radosti i optimizma koje te sačuvaju odlasku liječniku, dakle, svatko znan i neznan, ama baš svatko je ugradio djelić sebe na radost svojih najbližih, naše budućnosti, čitaj: djece, a onda tu je i praktična doza turizma jer roditelji ipak žele svojim najdražima priuštiti svu mogućnost zdravog odrastanja.

Spomenuo sam jednu udrugu, njih je puno više, baš kao i pojedinaca koji ostavljaju tragove za buduće naraštaje od fotografija koje su dokument današnjih udisaja ljudi do one stare tradicije prenošenja usmenim putem.

Pitamo li se ikada, u toj silnoj gunguli opuštanja, kako se zovu pojedinci i udruge koje nam svojim autorskih pristupom proširuju vidikovce, i one duhovne i one znatiželjne, spominjemo li ih u dokumentima kada će nas budućnost dostizati u sjećanjima!?

Pravo da se osjećamo ponosnim pripadnicima jedne ovakve uspješne manifestacije što baš živimo u jednoj ovakvoj entuzijastičnoj, ujedinjenoj sredini zvanoj Ivanić-Grad zahvaljujemo imenima ljudi koji nisu anonimni.

Ipak bi to trebalo zabilježiti imenom i prezimenom jer svi znamo što su to autorska prava. Nas neće biti jednoga dana, ali će fotka i priča sve nadživjeti baš kao i recepti i traganja za zdravim životom utemeljenim bučino raznovrsnošću.

Jadranko Bitenc