Jednostavno je predstaviti Stjepana Rožića u emisiji iz kulture 100/lica portala Volim Ivanić jer je čovjek prava enciklopedija života našega grada. Brza i jasna misao, prisjećanja na hrabrenje gospona Agnezija, neprekidna podrška supruge Đurđe i bratimljenja s nastavnikom glazbenog iz osnovne škole – legendom Becom iskazuju pravu sreću što su se u pravo vrijeme susrele prave osobe kako bi talenti isplivali gdje im je i mjesto – u jednom malom gradiću kojeg zovemo dom.
Pedesetak svjetskih nagrada za objavljivanje haiku poezije krasi ovog skromnog i razgovorljivog čovjeka baš kao i 110 dobrovoljnih davanja krvi postaju reklama za sve ljude koji se nesebično probijaju kroz životne zgode i nedaće uz osmijeh i prave riječi kojima se može zagrliti cijeli svijet; u slučaju Stjepana Štefa Rožića i brkovi postaju imagea dobrice, glazbenog talenta, pajdaša koji ostvaruje svoja zadovoljstva i talente na glazbenoj liniji od orkestra KUD-a Posavac, limene glazbi do druženja sa svim dobronamjernicima koje susreće svaki dan.
Jadranko Bitenc